Quantcast
Channel: Poreklo

Poreklo prezimena, selo Moglica (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Moglica, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupeljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Postanak sela i istorijat.

Selo je bilo, u tursko vreme, čiflik, pa mu se, stoga, stanovništvo često smenjivalo. Samo u devet arbanaških kuća su 1940. godine bili domaćini koji su se rodili u Moglici, a domaćini svih ostalih su bili rodom iz raznih mesta u okolini.

Priča se da su do pre dve stotine godina u selu bile samo dve ili tri kuće: kuća Nikol Nu Šalje (najstarija) i kuća Sulj Meme. Ti drugi su bili došli docnije sa Kosova. Od potomstva Nikole Nua je porodica Pašk Nikol Šalje u Rači, a od Sulj Meme su potomci u Dolju i Zidu Sadik–age. Sulj Mema je bio od Kušnina.

Godine 1940. u selu su bile 24 katoličke - arbanaške i 6 srpskih naseljeničkih, svega 30 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Kušnin (10 k., Mala Bogorodica). Pojedini domaćini su rodom iz Arbanije, Kušnina, Janoša i dr.

-Šalja (2 k., Sv. Nikola): jedna porodica je došla u novije vreme.

-Oroši (2 k., Cv. Lazar).

-Đuđa (2 k., Cv. Jovan u jesen, Usekovanje). Jedna porodica je došla iz janoške opštine.

-Spać (1 k., Sv. Lazar), doselješg iz novačke opštine u Podrimi.

-Bliništ (1 k., Sv.. Rok), doseljeni iz Budisavaca, samo su ogranak Spaća.

-Kčira (2 k., Spasovdan): jedna porodica je došla iz janoške opšine, a druga iz gornjosrbičke. Svi Kčire vode poreklo iz Škrelja, a iz Kčire vode poreklo Čeljza. O poreklu Čeljza pričaju ovo: još dok su svi bili zajedno, čobani bili na planini. Domašari ši ne pošalju brašno, a čobani njima ne pošalju mrs. Stoga se zavade i podele i tako ostanu. Oni što su dobili planinu morali su da krče i otuda im ime (čeljza = krčevina).

-Žđin (1 k., Sv. Petka).

-Domđon (1 k., Sh Maria e mwjit) su došli iz Podrime, iz novačke opštine.

-Typasaka (1 k.) su noviji doseljenici iz Fana u Arbaniji.

Porodica:

-Nikol Kolj Marko, bez muških članova, doseljena iz Trakatšća, a Nikol bio rodom iz Arbanije, iz roda Sulaaj u fisu Spać.

SRBI NASELJENICI:

-Mihailovići (1 k.) iz Spuža.

-Milunovići (1 k.) iz Seoca u Piperima.

-Kneževići (1 k.) iz Zagrada kod Nikšića.

-Vukovići (1 k.) iz Svibe u Piperima.

-Ivančevići (1 k.) iz Blizne u Piperima.

-Vušovići (1 k.) iz Bršna u opštini Župe Nikšićke.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupeljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Moglica (Đakovica) appeared first on Poreklo.


Genealoške zablude ili kako ne praviti rodoslov – primeri iz Srema

0
0

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Radovan Sremac

Do sada sam bezbroj puta čuo pohvale pojedinaca kako imaju rodoslove svojih porodica unazad 300-400 godina, pa čak i znaju odakle su im preci sa Čarnojevićem tačno došli (uz obavezno navođenje mesta sa područja Kosova i Metohije, Crne Gore ili Like itd). Posle 22 godine bavljenja genealogijom ja nisam uspeo da izađem iz 18. veka i pored brojnih matičnih knjiga i popisa kojima područje bivše Austrougarske obiluju. Kada pitam te osobe kako su uspeli da otkriju toliko predaka, kažu mi da se u nekom turskom defteru u nekom selu, gradu ili području pominje njihovo prezime i to je dokaz za poreklo.

U vreme Vojne granice (a i kasnije) kuće/domovi u jednom mestu su označavani rednim brojevima koji su počinjali najčešće od kapetanske kuće (ako je u pitanju granica) ili od opštine (u civilnoj upravi). Nikad se nije duplirao broj doma, on je jedinstven. Ukoliko je neko mesto bilo višenacionalno, onda je pored glavnog redosleda brojeva koje je vodila država, parohija/župa po istom principu vodila i svoje interne brojeve domova svojih parohijana/župljana, i oni se razlikuju od zvaničnih državnih brojeva. Brojeve domova, brigu o deobama zadruga itd. u ime države na prostoru Vojne granice vodile su vojne vlasti, a od 1873. godine Petrovaradinska imovna opština. U Granici su vođeni detaljni i precizni spiskovi vojnika-graničara za svaki dom. Za svako mesto je bilo propisano koliko vojnika iz koliko domova treba da obezbedi. U izuzetnim slučajevima je dozvoljavano da se jedan dom ugasi i ostane bez ljudi. Uglavnom je neki bračni par, pojedinac ili pojedinka, u situaciji da nema naslednika, usvajao dete ili decu ili puštao u kuću neku drugu porodicu. Ta deca i ta druga porodica su najčešće uzimali prezime, pa čak i krsnu slavu, gazde. Nekad su zadržavali svoja prezimena, ali su dobijali nadimak-špicnamet po gazdinom prezimenu. Nekad se gazda bez žene i dece ponovo ženio udovicom sa decom i njima davao svoje prezime. Dakle, u svim ovim slučajevima dolazi do prekida krvne loze u toj kući pod tim prezimenom. Od tog momenta možemo da govorimo o baštinicima prezimena, ognjišta i krsne slave, ali ne i o porodičnoj lozi i direktnim precima/potomcima. Ovakve situacije su bile relativno česte o čemu svedoče i matične knjige, ali i domovni protokoli.

Veoma čest i velik problem u genealogiji jesu prezimena. Po meni možda i najveći problem. Poznato je da Srbi kao narod uglavnom nisu imali stalna prezimena (čast izuzecima). Kod Srba je uvek bilo znamenitije lično ime nego prezime, o čemu svedoče, na primer, nazivi ulica: Karađorđeva, Sv. Save, Kneza Miloša, Gospodara Vučića itd.Dakle, u srpskoj kulturi su bitnija lična imena od prezimena. Dolaskom na prostor Habsburške/Austro-ugarske monarhije, Srbi pod pritiskom državne administracije polako počinju da uzimaju stalna prezimena. Prezimena su dobijali i uzimali ili po imenu svog oca ili dede, ili kućnog starešine koji im ne mora biti direktni predak, ili po zanimanju, zatim po nekoj ličnoj osobini ili po mestu odakle su se doselili itd. Međutim to je išlo toliko polako da je krajem 18. veka Beč doneo naredbu da Srbi moraju konačno da uzmu stalna prezimena. Do tada su se prezimena, u velikom broju slučajeva, menjala od generacije do generacije. Šid se može uzeti kao odličan primer za ovakve studije budući da su matične knjige šidske parohije kompletno sačuvane od 1762. godine, uz to i prepisane, analizirane i publikovane. Iz njih se može uočiti da su neke porodice menjale prezime čak do početka 19. veka. Lep primer toga je porodica akademskog slikara Save Šumanovića. Njegov najstariji poznati predak Konstantin se tokom druge polovine 18. veka pominje pod prezimenom Popović što je prezime njegovog očuha Vasilija Popovića. Konstantinova deca su u matice upisana pod prezimenom Vajić/Vajin (po imenu Vasilije/Vaja), a tek od početka 19. veka se pominju kao Šumanovići. Drugi primer je današnja porodica Mihajlović. Najstariji pouzdano utvrđen predak je Stanoje Brucić, njegova deca su nosila prezimene Stanojevi(ić), a u 19. veku se pojavljuje prezime Mihajlović uz sporadično korišćenje nadimka Brucić. Kao treći primer navešćemo porodicu Ubavić čiji je nadimak Žižić. U najstarijem popisu Šidu iz 1722. godine među udovicama je navedena Ubava, Žižina udovica. Dakle može se pretpostaviti da su Ubavini potomci uzeli prezime po njenom imenu a lokalni nadimak dobili po očevom imenu. Svi ovi oblici prezimena su korišteni u zvaničnoj crkvenoj i državnoj administraciji. Većina šidskih prezimena iz 19. i 20. veka se javljaju kao lična imena tokom 18. veka, od kojih su, verovatno, i nastala. Možemo da zamislimo koliko je tokom prve polovine 18. veka u Šidu, naselju sa 200 kuća, bilo, na primer, Vasilija i Jovana i koliko je porodica Vasić/Vasilić i Jovanović nastalo od tih imena! Za neka šidska prezimena se može pretpostaviti kako su nastala: po poreklu - Mostarlić, Presečković, Sitničić, Kovinčić; po zanimanju - Kovačević, Piromanski („birmanac“), Knežević, Popović, Barjaktarević, Bašičević, Ćurčić, Čizmić; po fizičkoj osobini - Brkić, Laketić; dok je najviše onih nastalih po imenu pretka. U arhivu Šidskog vlastelinstva iz 19. veka čuva se više potvrda kojima su Šiđani uz svedoke ili priloženu dokumentaciju, potvrđivali srodstvo sa dedom ili pradedom koji su nosili drugačije prezime.

Situacija u kojoj se Šid našao počevši od 1745. godine, kada je izdvojen iz Vojne granice i pripojen civilnoj upravi, prouzrokovala je velika migraciona kretanja. Tada je stanovništvu data mogućnost da ili ostanu u okviru Vojne granice preseljenjem u neko susedno mesto ili da ostanu u Šidu pod civilnom upravom. Velik broj porodica je napustio Šid i preselio se u okolna sela. Preostale porodice su podeljene, odnosno usitnjene su tadašnje zadruge, i njima su date kuće iseljenih porodica. To je donekle ublažilo ogromno smanjenje broja domova u Šidu. Sa druge strane, u Šid su se doselile porodice iz mesta u Vojnoj granici. Ovakvo stanje je dodatno zakomplikovala činjenica da su se neke porodice predomišljale i ponovo doseljavale u Šid ili ili ga napuštale. Nastala je veoma nepovoljna i teška situacija jer su se ove migracije nastavile narednih petnaest godina, sve dok ih austrijska vlast nije konačno obustavila zvaničnom zabranom 1759. godine.

Uzevši u obzir gore iznete podatke, danas je gotovo nemoguće utvrditi poreklo gotovo svih porodica pre dolaska u Šid. Srpske porodice vekovima mučene ratovima, glađu, verskim pritiscima, i generalno borbom za opstanak, svakako nisu usmeravale svoju pažnju ka očuvanju sećanja na poreklo. A ako i jesu, do danas se to uglavnom zaboravilo. Iz ličnog iskustva autora ovog teksta koji se više od 20 godina bavi genealogijom, može se reći da veći deo starog sremskog srpskog stanovništva nema sačuvanu tačnu predaju o poreklu i mestu življenja pre doseljenja. Sva predanja se svode na priču o ubistvu nekog Turčina zbog čega je porodica morala sa Čarnojevićem da beži u Srem. Istorija je odavno dokazala da se Čarnojevići Srbi gotovo uopšte nisu zadržali na području Srema nego su otišli dalje na sever. Srem su u kasnijim seobama u većoj meri naselili Srbi iz Like i Bosne, ali i drugih krajeva. Već 1702. godine za Erdevik je zabeleženo da su ga naselili Srbi „sa raznih strana: Panonija, Beograd, Bugarska, savska obala itd.“

Kao odličan primer genealoškog problema i situacije na koje se obavezno mora obratiti pažnja, uzećemo jednu porodicu iz pomenutog Erdevika. U domovnom protokolu iz 1849. godine za srpsku pravoslavnu parohiju erdevičku, u domu broj 25. navedena je porodica Mašić:

Mojsej Mašić, 48, drugobračni

supr: Teodosija, 48, drugobračna

det: Pava, 15

Julijana, 10

Marica, 8

 

pastorak Vuk, 25

 

Sava obratio se, 30, prvobračni

supr. Ljubica, 28, prvobračna

det: Ana, 7

Ekaterina, 6

Draga, 1.

 

Najpre, bez provere podataka u maticama ne možemo biti sigurni da li su Pava, Julijana i Marica ćerke navedene Teodosije ili Mojsejeve prve supruge.

Navedeni pastorak Vuk je verovatno sin Mojsejeve druge supruge Teodosije. Ali i ne mora biti jer je mogao biti i sin iz prvog braka Mojsejeve prve žene. Vukovo pravo prezime nam je ostalo nepoznato.

Pobratim Sava je očigledno „ušao“ u Mašićev dom, uzeo njegovo prezime i nastavio tradiciju doma i prezimena. Njegovo pravo prezime nije poznato. Budući da je starešina doma, Mojsej Mašić imao tri ćerke koje bi po udaji otišle iz kuće, on je verovatno morao nekog da pusti u kuću kako se ista ne bi ugasila. To je verovatno razlog bratimljenja sa Savom.

Ono što je ovde najveći problem, jeste što su i Vuk i Sava uzeli i zadržali prezime Mašić.

Možemo da zamislimo situaciju da nemamo ovaj zlata vredan domovni protokol, i da pravimo rodoslov samo iz matičnih knjiga. Dakle, u jednom momentu nam se pojavljuje u matici venčanih Vuk Mašić i Sava Mašić, a zatim i u maticama krštenih/rođenih njihova deca a i onda potomci do danas. Svakako, ni Vuka i Savu ne bi pronašli kao „Mašiće“ u matici rođenih/krštenih i, budući da se i to često dešavalo, pretpostavili bismo da je sveštenik jednostavno napravio propust prilikom upisivanja. Tada bi smo, da nemamo ove podatke iz domovnog protokola, prema godinama starosti, a znajući da su nekad razlike u godinama između prvog i poslednjeg deteta mogle biti i po 30 godina, mogli pretpostaviti da je Mojsej ili otac ili stariji brat Vuku i Savi.

Dakle, i ako smo sigurni da su naši preci živeli u jednoj kući koja se pominje u nekom popisu, porodični starešina te kuće naveden u popisu ne mora da bude i naš direktan predak. On je jednostavno najstariji muškarac u kući u tom momentu. Situaciju otežava i mogućnost da je naš predak, na primer starešinin bratanac, zatim i da nose isto ime, u popisu može da bude dve ili više kuća sa istim prezimenom, čak i jedna do druge, a koje nisu u krvnom srodstvu... Dakle, ima bezbroj situacija koje veoma komplikuju genealogiju i koje zahtevaju od nas veoma oprezan i detaljan pristup u istraživanju.
Ako bez domovnog protokola ne može da se razjasni ova komplikovana erdevička situacija od pre 100-150 godina, kako možemo biti sigurni za nešto od pre 500 godina kada je retko koja porodica uopšte imala stalno prezime? Na žalost, u ove zamke su se hvatali i neki istoričari u svojim radovima.

Ako na požutelom i crvljivom papiru matične knjige/crkvenog protokola ne piše "H sin od M i F" onda ne možemo reći da imamo rodoslov, nego samo pretpostavke. Ne možemo reći da su to naši krvni preci, nego nastavljači porodičnog prezimena ili samo tek samo slučajni prezimenjaci.

Na kraju krajeva, uvek postoji i onaj najčešće prećutkivani momenat, zbog kojeg samo možemo da se nadamo da su naše pra- i čukunbabe bile smerne i verne.

Iako su kao primeri u ovom tekstu uzeti samo Šid i Erdevik, situacija je gotovo identična u celoj Vojvodini. Maleno bačko selo Parage, koje ima sačuvane matične knjige i domovne protokole od 1744. godine, može biti odličan primer da se više-manje sve gore rečeno odnosi i na Bačku.

The post Genealoške zablude ili kako ne praviti rodoslov – primeri iz Srema appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Kusar (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Kusar (Po knjizi Kusari), opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupeljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime i postanak sela.

Na arbanaškom „kusar“ (od srpskog: gusar) znači: razbojnik, pljačkaš. Selo su, dakle, zasnovali ili obnovili neki pljačkaši, hajduci.

Starine u selu.

U selu su pećine Špela Kusarit i Špela Novakit (tj. Hajdučka i Novakova Pećina). Imaju neka stara groblja na tri mesta: Vorret e Hotit, Vorret e Arés Halitit (Groblje kod Halitove Njive) i Vorret e Gurishtes (Groblje kod Stene).

Ostali podaci o selu.

Godine1940. bilo je u selu 15 katoličkih - arbanaških i 7 srpskih naseljeničkih, svega 22 kuće.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Domđon (1 k.).

-Oroši (1 k.). U Kusare su došli iz Pjetršana.

-Kušnini (5 k.). Jedna porodica je došla nedavno iz Janoša.

-Spać - rodovi:

-Kimzor (1 k.) i:

-Bliništ (1 k.). Poslednji su došli iz Arbanije, u novije vreme.

-Beriši - rodovi:

- Rons (1 k.) i:

-Konaj (1 k.). Konaj su došli iz Smaća u damnjanskoj opštini, gde ih još ima i s kojima imaju istu slavu: nedelju pred Sv. Nikolu i Sv. Nikolu.

-Gojani (1 k.) su došli iz Gojana u Albaniji.

-Kaćinar (3 k.).

SRBI NASELJENICI:

-Kopitovići (1 k.) iz Goričana u Donjoj Zeti.

-Gogići (1 k.) iz Lijeve Rijeke.

-Asanovići (1 k.) iz Slatine u Vasojevićima.

-Lapušići (1 k.) su iz Lijeve Rijeke u Vasojevićima.

-Zorići (1 k.).

-Bakići (1 k.) iz Zabrđa (Kralje) u Vasojevićima.

-Baošići (1. k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupeljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Kusar (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Petrušan (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Petrušan (po knjizi Pjetršan)), opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime sela.

Opšte je uverenje, i u selu i u okolini, da je osnivač ovog sela bio Arbanas Pjetr Šan, pa se selo prozvalo po njemu. Inače, ime sela se izgovara. još i kao: Petrušani, Petrošani.

U samom selu nema potomstva od Pjetra Šana. Možda su njegovi potomci u Đakovici, gde imaju muslimani Pjetršani, za koje se tvrdi da su nekada bili katolici.

U tursko: vreme u selu su bile same čifčije.

Tip sela.

Selo se deli na mahale: Pjetršan i Ljugi Keč. Ima 18 kuća katolika - Arbanasa.

Starine u selu.

Blizu Pjetršana su mesta Kiša Račs i Kiša Doljit (vidi opis Rače i Dolja), a u samom selu je crkvina Kiša Pjetrušanit. Priča se da su je srušili „Turci“ i da je bilo groblje oko nje. Selo je stradalo i od čume.

Poreklo stanovništva.

-Rans (3 k.) od plemena Beriša su najstariji rod y selu. Došli su odavna iz Miridita, a ranije bili u Kusarima i dr. Slave Berišku Bogorodicu (Zoja e– Berishes).

-Đuđ (2 k., Sv. Jovan): jedna porodica je došla u novije vreme iz nekog sela, koje je sada u Arbaniji.

-Škoreti (4 k., Letnička Bogorodica).

-Suljaj (3 k., Sv. Lazar?) su Mirditi, fis Spać. Ima ih i u Osekpaši i y Gornjem Novom Selu.

-Domđon (1 k.) su došli u novije vreme iz nekog sela y današnjoj Arbaniji.

-Kčira (1 k., Spasovdan), takođe u novije vreme iz Arbanije.

-Oroš (1 k.). i:

-Kužnjin (2 k., Mala Gospojina, Zoja e Mérturit, Zoja e meram): jedna porodica. je došla iz Moglica a jedna iz nekot sela u Arbaniji.

-Spać (1 k.) su došli iz Brekovca, gde ih još ima.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Petrušan (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Dolj (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Dolj, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

Samo jedna mahala u selu ima svoje naročito ime: Ljugi Vaut (Lugi i Vaut). Kroz selo teče potočić Dolica, u kom je nekada bila Kiša Doljig, doljska crkva*.

Najstarijom kućom, odnosno porodicom, u selu smatra se kuća Kolj Deda Kušnina: oni su tu već više od 100 godina. Godine 1940. u selu je bilo 28 katoličkih i jedna muslimanska - arbanaška kuća i 17 srpskih naseljeničkih, sveta 46 kuća.

Poreklo stanoništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Kušnin (14 k.). Svi su blizak rod, iako su neki došli pre više od 100 godina, a neke porodice u novije vreme iz Rogova, Trave, Pjetršana, damjanske opštine i dr. Najstariji stanovnici sela od ovoga roda su potomci Sulj Meme, koji je bio došao sa Kosova u Moglicu; iz Moglice su se njegovi potomci raselili u Dolj i Zid Sadik–age. Imaju roda u Moglici, Pjetršanu, Zidu Sadik–age i dr. Slava im je Mala Gospođa; nekolike porodice drže samo miriditsku slavu Sv. Nikolu. Ranije su ti Kušnini bili u Motlici. Smatraju da im nisu bili rod prvi stanovnici sela Kušnina. Videti i opis Moglice.

-Gojani (2 k.) i:

-Đuđaj  (1 k.) su iz Miridita.

-Kčira (1 k.) su došli iz Budisavaca.

-Kaćinari (2 k.) su noviji došljaci.

-Rans–Beriši (4 k.), rod Nrek–Iseni, doseljeni iz Firze, Novog Sela i Pjetršana, a nekada bogati trgovci u Đakovici.

-Alšići – Beriši (1 k.) i:

-Duš (1 k.), došli iz Rače, a bili nekad zajedno u kući sa Nrek–Isenima.

-Domđon (1 k.) su doselili iz Miridita.

-Oroši (1 k.), takođe iz Miridita.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Šalja: (1 k.).

SRBI NASELJENICI:

-Mandići (1 k.) su iz Nedakusa.

-Bulatovići (3 k.) iz Dubokog, u Rovcima.

-Božovići (2 k.) iz Jašovića u Šekularu.

-Pantovići (2 k.) iz Ćetkovića u Šekularu.

-Marjanovići (1 k.) iz Lijeve Rijeke.

-Perazići (1 k.) i:

-Barjaktarovići (1 k.) su iz budimljanske opštine.

-Mandići (1 k.) su iz poljske opštine u Nedakusima.

-Šćepanovići (1 k.) iz Kolašina.

-Jelići (1 k.) i:

-Rmuši (1 k.) od Berana.

-Novovići (1 k.) iz Konjuha u Vasojevićima.

-Hadžići (1 k.) iz Džinovića u sokolskoj opštini.

* Priča se: uza svaki potok koji se uliva u Erenik (Račica, Slepica, Vogovica) u proleće ulazi riba, samo ne ulazi u Dolicu. To je otuda, priča se, što je jednom riba pošla uz Dolicu baš kad je pop služio u crkvi, pa ljudi, videvši ribu, pošli iz crkve za ribom i pop prokleo te više riba ne ulazi u Dolicu.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Dolj (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Kuševac (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Kuševac, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Poreklo stanovništva.

Godine 1940. u selu je bilo 10 katoličkih - arbanaških i 3 srpske naseljeničke, svega 13 kuća.

ARBANASI KATOLICI:

-Kaćinar (3 k.) su došli iz Caparca.

-Kušnin (1 k.).

-Spać (1 k.).

-Zimjani (2 k.) su došli iz Zjuma, a inače su Bitiči.

-Oroš (1 k.).

-Domđon (1 k.).

-Kristović (1 k.), poreklom iz Dubrovnika, došao je iz Zjuma, gde ima brata.

SRBI NASELJENICI:

-Kruščići (1 k.) iz Lijeve Rijeke.

-Zorići (1 k.) iz Bijele u Drobnjaku.

-Lazovići (1 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Kuševac (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Rača (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Rača, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime selu i starine.

Po Rači i Račkom Polju nalaze se stare cigle*. Ima mesto Kiša Rač's (Račanska Crkva) i priča se da je tu bila crkva.

* Kažy da je selo dobilo ime po tome što tu građa „uračka“ (rašak), koji jedu čogbani i svinje.

Kazuju: Kad su naišli Turci, pop sa đacima bio u crkvi. Turci onda opkole crkvu sa vrećama vune i hteli su da je zapale. A vuna se pretvorila y zemlju i od te zemlje je sada brežuljak na crkvištu. Tu su nalažene ljudske kosti (groblje). U Đakovici je bio, kazuju, hodža Mula Selim Ferizi, čiji su preci bili sveštenici u toj crkvi (po tome, crkva je motla biti pravoslavna).

Ostali podaci o selu.

Arbanasi y selu bili su čifčije i stoga su današnji stanovnici sve skorašnji doseljenici. Najstarija je kuća Prenkđonova, Od pre 90 godina. Godine 1940. bilo je u selu 12 katoličkih i 3 muslimanske - arbanaške i 18 srpskih naseljeničkih, sveta 33 kuće.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Kušnin (1 k.) su u selu od oko 1860.

-Šalja (2 k., Cv. Nikola).

-Rans  (1 k.).

-Đuđaj (5 k.), svi od roda Ćetaj, došli su iz Zlokućana, Marmule i iz zjumske opštine.

-Kčira (1 k.) su došli iz Bratotina.

-Spać (2 k.) su došli iz Zlokućana i iz janoške opštine. Prva porodica se zove i:

-Barlec: to je, kažu, nadimak nekog pretka koji je imao običaj da za jedan dan ode na ručak kod dvojice prijatelja.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Šalja (3 k.).

SRBI NASELJENICI:

-Obadovići (1 k.) iz Polica.

-Došljaci (2 k.) iz Berana.

-Lekići (2 k.) iz Kralja.

-Bakići (1 k.), takođe iz Kralja.

-Šćepanovići (1 k.) iz Rovaca.

-Ilinčići (1 k.) iz Rovaca.

-Miloševići (1 .k.) iz Mateševa.

-Stanojevići (1 k.) iz Čeva.

-Pavićevići (1 k.) iz Pješivačkog Dola.

-Dimitrijevići (1 k.) iz Medveđe.

-Perovići (1 k.) iz Donjeg Kuča.

-Vukovići (2 k.) iz Crkvica u Pivi.

-Radovanovići (1 k.) iz Studenca u Trebjesi.

-Lakićevići (1 k.).

-Dujovići (1 k.) iz Lijeve Rijeke došli 1932. godine u Ujz, a odatle 1940. godine u Raču.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Rača (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Zulfaj (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Zulfaj, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

To su u stvari tri mala sela: Đurdina, Ćafa Pruša i Zulfaj. Pola sela Zulfaja je odvojeno državnom granicom, pa je u Arbaniji.

Na arbanaškoj strani je planina Dragovoda.

U sva tri sela 1940. godine bilo je 11 arbanaških muslimanskih kuća.

Poreklo stanovništva.

-Hoti (2 k.) su najstariji rod u selu Zulfaju.

-Tsač.

U Ćafa Pruši je rod:

-Pruš (3 k.), a od roda:

-Kostur su 4 k. u Đurdini i 2 k. u Zulfaju. Kosturi su došli u novije vreme iz sela Kostura y Arbaniji, kod Vezirova mosta.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Zulfaj (Đakovica) appeared first on Poreklo.


Poreklo prezimena, selo Goden (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Goden, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Poreklo stanovništva.

Selo je 1940. godine imalo 9 muslimanskih - arbanaških i 8 srpskih naseljeničkih, svega 17 kuća.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Marin ili Morin (7 k). Sve su to velike zadruge. Jedna porodica bila se iselila u Crmljane, pa se vratila.

-Tsač (1 k.).

-Kabaš (1 k.) su došli 1937 iz Koriše kod Prizrena.

SRBI NASELJENICI:

-Bulatovići (5 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Vlahovići (1 k.) iz Rovaca.

-Popovići (1 k.) iz Gornje Morače.

-Medenice (1 k.), takođe iz Morače.

Svi su došli u toku 1933 i 1934. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupeljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Goden (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Grčina (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Grčina (po knjizi Grčin), opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Starine u selu.

Jedan naseljenik iz Damnjana uveravaše me da je slušao od samih Arbanasa da je u Grčinu bilo nekada pet srpskih  crkava. Inače nisam mogao da saznati ništa pouzdano o tragovima starih naselja.

Tip sela i ostali podaci.

Dve su mahale y selu, koje se zovu po glavnim rodovima: Krasniće i Kastrate.

Godine 1940. bilo je u selu 41 kuća muslimanskih - Arbanasa i 16 kuća Srba naseljenika, svega 57 kuća..

ARBANASI MUSLIMANI:

-Krasnići, rodovi:

-Gutaj, Silmetaj, Mahmutaj i Kureć (23 k.). Prvi su se naselili Gutaj. Došao je neki predak dalji od osmoga, iz Malesije*. Smatraju se srodnicima sa Vasojevićima i ne kriju da su nekada bili hrišćani.

-Kastrati rod:

-Đuraj (8 k.). Pričaju da su tri brata pošla od Skadra, pa je jedan ostao u Kruši, drugi ostao u Goljaju, a treći došao u Grčin na krčevinu.

-Beriši rod:

-Ćuni i Perolaj (6 k.) su doseljenici iz novijeg vremena.

-Tsač: 2 k. su od roda Duravak i došle su oko 1905 iz Mazreka u zjumskoj opštini, a jedna kuća je došla u isto vreme iz Dobrine, sela koje je sada u Arbaniji. Rod:

-Dogmeta ima 1 k.

* Sadik (1940 imao 5o godina) nabraja ove pretke: Elez — Taf — Halil – Ram — Halil – Taf – Hisa – Meta. I Meta je bio u Grčinu a došao je neki još dalji predak.

SRBI NASELJENICI:

-Bijelići (4 k.) su s Osredaka u Morači.

-Vidakovići (2 k.) su iz Dobrilovine u Kolašinu.

-Vuletići (1 k.) su iz Goražde u beranskom srezu.

-Zejak (1 k.) iz Oraovice kod Bijelog Polja.

-Ivanovići (2 k.) iz Nedakusa kod Bijelog Polja.

-Milovići (1 k.), takođe iz Nedakusa.

-Mandići (1 k..) iz Ujnica kod Bijelog Polja.

-Nenadovići (1 k.) iz Goražde u beranokom srezu.

-Smolovići (1 k.) iz Prošćenja kod Mojkovca.

-Spasići (1 k.) iz Levića u konaoničkom srezu.

-Stankovići (1 k.) iz Lokvice u Sredačkoj Župi.

Svi su došli u toku 1932. i 1933.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Grčina (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Damjane (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Damjane (po lnjizi Damnjane), opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime sela.

Niko ništa ne ume da kaže o imenu ovota sela, koje, očigledno, nije arbanaško. To je ime ili uspomena na neku crkvu ili nekog hrišćanskog stanovnika Damnjana. Inače u selu ima mnogo uspomena na ranije srpske stanovnike u imenima potesa.

Zemlje i šume.

Glavni notesi u selu se zovu: Kostur, Trava, Bećaj, Morina, Rosuja, Vžine, Duška Kući, Ulica Dašit (Ovnujska ispaša), Kobac, Bunari i Đures (u planini), Livadi Trajkit, Livadi Priftit (popova livada, na Paštriku, već u zjumskom hataru), zatim Guri Bar (Guri i bardh) ili Komon Livada, Dubnic, Domica, Kilević, Kuj Kišes (Kuji i Kishés, crkveni vrh).

Tip sela.

Mahale u selu se zovu: Trava, Še(h)–mala, Mala Zimit, Mala sipme (Majalla e siperme, Gornja mala), Mala Pronit, Mala Pnišit, Ramanmat. Mahala Zimit zove se i Ćovanet, a otkako u njoj ima i Srba, zove se i Mahala Škaut (Srpska mahala).

Ostali podaci o selu.

Godine 1940. bilo je u selu 106 muslimanskih i 3 katoličke - arbanaške, 25 srpskih naseljeničkih i 7 musl. ciganskih, svega 141 kuća.

Starine u selu.

Na više mesta ima starih crkvišta i grobalja. U Šehmali ima mesto Kiša (crkva), gde se još poznaju neki temelji i nalazi kreč. Priča se da su od kamena od te crkve načinjeni most pod Marošem i kuća Ram-Gucina u Damnjanima. U mahali Travi je neko staro groblje, a kažu da je bila i crkva na mestu gde je 1940. konak Mon Bajrama. Crkva je bila i kod dva bresta i katolici su sa tog crkvišta nosili kamenje za svoju crkvu u Smaću. Na Gurištu je neko staro groblje. Tu je sada i muslimansko groblje. U jednoj livadi pod Damnjanima je neko staro groblje i livada se zove Livadi Voravet (Livadhi i Vorrevét, grobljanska livada): priča se da su tu sahranjena nekakva dva čobanina, a neki vele da je i tu bila crkva. Orući, 1935, naseljenici su bili našli u zemlji nekakav krst.

Mahala Zimit ce zove po svom osnivaču Zimu, koji je bio od plemena Morina. Mahala Trava je bila svojina nekog age iz Đakovice, i tu su se često smenjivale čifčije. Šek-mala se prozvala po tome što je y toj mahali odavna tekija halvetiokot reda i što ima snažan rod koji od starine daje šehove toj tekiji.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Krasnići y Šek-mali. Dele se na dva roda., koji vode poreklo od tri brata:

-Dervišaj (15 k.) i:

-Ajdinaj (17 k.). Nesumnjivo je da su se davno doselili. Pričaju da su nekada bili pravoslavni Srbi (po tome, mogli bi biti i starinci) i da ima 300 godina kako je od njih postao prvi šeh u selu, Ajdin. Međutim, šehovstvo nije tako staro: prvi šeh je bio Ibrahim, prapraded sadašnjeg (1940.) šeha Ferata (tada 60 god.). Taj šeh je bio došao odnekle izdaleka, a čin je dobio u Prizrenu. Još pričaju da su Ajdini hranili majstore kad se gradila džamija u Rogovu i da je Damnjane za 40 godina starije selo od Rogova. To se može da odnosi samo na neko obnavljanje Rogova i džamije, jer je Rogovo postojalo i u srednjem veku pod tim imenom, a njegova džamija je sagrađena 1580. godine. Fisu Krasnićima pripada i rod:

-Lenič (6 k.) u mahali Zimit.

-Marina Zna se da je Zim, osnivač Male Zimit, bio od  plemena Marina. Kad je on došao, nije tu zatekao nikoga. Sada plemenu Marina pripadaju u toj mahali 3 k. od tog roda, a verovatno i poznije doseljeni rod:

-Tuba (1 k.), koji su došli iz Arbanije.

-Bošnjak (1 k.): predak im je davno došao iz nekog mesta y Bosni, odmah posle Zima.

-Kabaš rod:

-Đovani (9 k.) su takođe davnašnji doseljenici.

-Beriši rod:

-Pniš (15 k.) u Mali Zimit i Travi, rod:

-Durak (5 k.), takođe u obe mahale,

-Čakarlez (4 k.) u Mali Zimit,

-Sufa (1 k.), takođe y Mali Zimit.

Ima Beriša koji vele da su starinom iz Kuča i da su bili pravoslavni. Drugi vele da je samo jedan deo Beriša od Kuča, i to jedno bratstvo iz grupe Ršića. Redovi Durak i Čakarlez su iz te grupe, od Ršića. Svi Ršići su iz Arbanije, iz nekog mesta dalje od Vezirskog mosta. Ugledni prvak od roda Duraka, Mon (1940. imao 65 godina) nabraja ove pretke: Bajram— Osman — Selim — Tahir –– Durak, koji se doselio. Drugi nabrajaju šest pojasa: Dan, 50 god., — Redžep – Osman –– Nuha— Elez — Šaban — Elez. To je red Čakarlez, ranije zvani Šabanelez.

-Kriezi rodovi:

-Guc (5 k.) i:

-Viša (3 k.), svi u Mali Zimit.

-Tsač rod:

-Ramamat (6 k.) u Mali Zimit i Travi, doseljeni iz sela Nikolića u Arbaniji,

-Cena (1 k.) i:

-Brat (1 k.) u Travi. Brat su skorašnji doseljenici iz Arbanije: Tsač su došli prvi y Gornju malu.

-Šalja, rod:

-Vlajnjan (9 k.) su došli iz sela Vlajnje u Arbaniji.

-Selimredža (2 k.), doseljeni iz sela Ćara y arbanskom delu Hasta, oko 1890. godine.

-Sulović Selman (1 k.), doseljen iz Koriše 1938.

-Bajram (1 k.), doseljen iz podgorskot Kabaša, ovde se bio pokrstio, ali i dalje muslimanin.

ARBANASI KATOLICI:

Svi su u manali Travi, i to:

-Miriditi  (2 k.) i:

-Malisori (1 k.). Nekada su svi bitš čifčije đakovičkih aga.

-Malisori (1 k., Vel: Gospođa), došli iz Smaća.

-Marina rod:

-Ljask (1 k., Nikoljdan).

-Tkela (1 k., Sv. Petka).

CIGANI - ROMI:

U mahali Travi su:

-Mađupa (2 k.) a u Mali Zimit:

-Mađupa (2 k.) i:

-Gabelja (3 k.), svega 7 K. Svi se Međupi smatraju jednim rodom i pribrajaju se fisu Berišima.

SRBI NASELJENICI:

a) U Šeh—mali:

-Bjeloglav (1 k., Nikoljdan) iz Gračanice u Gacku.

-Vukovići (1 k.,Jovanjdan) iz Nadinića u Gacku.

-Đerići (5 k., Arhanđelovdan) iz Šipašnog y Gacku.

-Manojlovići (3 k..), takođe iz Šipašnog.

-Žarkovići (1 k., Nikoljdan) iz Bodežišta u Gacku.

-Milići (1 k., Nikoljdan): iz Ždrelovića kod Bileće.

-Skoko (1 k., Nikoljdan) iz Đurkovića kod Nevesinja.

-Mićkovići (1 k., Nikoljdan) iz Kuča.

Svi su ti došli u toku 1934—1935. godine

b) U Mali Zimit:

-Dujovići (3 k., Arhanđelovdan) iz Ptiča u Lijevoj Rijeci.

-Komljenovići (1 k., Arhanđelovdan), doseljeni 1927. s Velestova u Čevu.

-Jovanovići (2 k., Cv. Petka), doseljeni 1928. iz Prizrena, a starinom Petrovići iz Dojnica.

-Vujoševići (2 k., Nikoljdan) iz Momča, 1927.

-Jovanovići (2 k., Cv. Petka) iz Kujave kod Danilovgrada, 1932.

-Gošovići (1 k., Mitrovdan) iz Kržanje, 1935. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Damjane (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Ujz (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Ujz, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

Selo je maleno i 1940. godine bio je jedan seoski starešina za Ujz i Fšaj. Priča se da je nekada ovde bilo veliko selo: da je bilo 300 kuća, ali ih je kuga tako satrla da je ostala samo jedna kuća.

Starine u selu.

Ima neko staro groblje sa spomenicima u vidu ploča. Groblje je bilo obraslo u šumu.

Ostali podaci o selu.

I ovo je selo bilo čifčijsko.

Godine 1940. bilo je u selu 11 katoličkih - arbanaških i 14 srpskih naseljeničkih, svega 25 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Tsač (6 k., Sv. Nikola i Vel. Gospođa, „Zoja Crna Gora“). Neki su došli pre 100 godina, neki oko 1915; neki su došli iz Arbanije pravo u Ujz, a neki su pre toga seljakali.

-Marina (2 k., CB. Nikola).

-Šalja (2 k., Sv. Petka u leto) su ovamo došli iz „Tkele“, gde su živeli neko vreme.

-Đuđa (1 k., Cv. Jovan), došli oko 1910. godine iz Graždanika, ·a pre toga. bili i u Đakovičkoj nahiji. Imaju roda u podrimekom ·Smaću.

SRBI NASELJENICI:

-Abazovići (1 k.) su sa Jezera (Šavnik).

-Aligrudići (1 k.) iz Balabana u Donjoj Zeti.

-Grubači (2 k.) iz Medveđe u Jablanici.

-Mandići (2 k.) iz Ujnica kod Bijelog Polja.

-Dabetići (1 k.) iz Lijeve Rijeke.

-Žižići (1 k.) od Bijelog Polja.

-Kpstajići (2 k.) ca Jezera (Šavnik).

-Nikolići (1 k.) iz Drenova u Kopaoničkom srezu.

-Pavlovići (1 k.) iz Šaranaca.

-Rakočevići (1 k.) iz Prekobrđa (Kolašina).

-Džakovići (1 k.) iz Grnčareva kod Bijelog Polja.

Svi su došli u toku 1932—1934. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Ujz (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Smać (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Smać, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšte napomene o selu.

Selo je bilo begovsko i čifčije su se često smenjivale. Dolazile su pojedinačno sa raznih strana, često bežeći od krvi, a neki tražeći bolje mesto. Posle bi pridolazili i rođaci.

Godine 1940. bilo je u selu 8 muslimanskih i 18 katoličkih - arbanaških i 11 srpskih naseljeničkih, sveta 37 kuća. Ima nova katolička crkva, podignuta na mestu Kodri.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Marina (6 k.). Prešli su u Smać iz Godena, prvi oko 1900.

-Ljalja (1 k.) iz sela Nikolića u Arbaniji.

-Osmanović Ibiš (1 k.), verovatno takođe od Marina, doseljen iz Podrime.

Bila je u selu doskora jedna porodica:

-Beriša („Gega“), doseljena iz Arbanije, ali od njih više nema niko.

ARBANASI  KATOLICI:

-Marina (4 k., Sv. Nikola). Neki su došli iz zjumske opštine, neki iz Podrime, neki iz Arbanije.

-Šalja: 2 k., ranije doseljene, slave Sv. arh. Mihaila, a 2 k., doseljene docnije iz vogovske opštine, slave Bogorodicu.

-Tsač (4 k., Cv. Nikola., i 1 k., CB. Jovan). Dve porodice su došle iz Arbanij e, a jedna iz Podrime.

-Beriši (5 k., Cv. Nikola). Dve porodice su došle iz okoline Đakovice, a jedna iz Arbanije.

SRBI NASELJENICI:

-Bulatovići (3 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Božovići (1 k., Jovanjdan) iz Ljubova u istočkom srezu.

-Vešovići (2 k., Arhanđelovdan) sa Crnog Vrha u Vasojevićima.

-Vujanovići (1 k., Nikoljdan) iz Donjeg Sela u Ljubotinu.

-Popovići (1 k., Lučindan) iz Liješnja u Rovcima.

-Pešići (1 k., Sv. Petka) iz Bastaja u beranskom srezu.

-Stanišići (1 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Cvijanovići (1 k., Jovanjdan) iz Lijeve Rijeke.

Svi su naseljeni u toku 1932. i 1933. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Smać (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Bistražin (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Bistražin, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

Do 1932. godine u selu su bili samo katolici Arbanasi, koji su y tursko vreme bili na begovskoj zemlji, i stoga je stanovništvo bilo veoma pokretljivo. Po predanju, Arbanasi su se počeli doseljavati pre 200 godina. Prvi se bio naselio neki Đin iz fisa Marina. Ti prvi doseljenici zatekli su neko staro groblje – Bopa Džolec (Vorri i Gjol'lés? Đoletov Grob?) — koje smatraju katoličkim.

Godine 1940. u selu je bilo 25 kuća katoličkih - Arbanasa i 9 kuća Srba naseljenika, svega 34 kuće.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Marina: zastupljeni su rodovi:

-Alag, Topal, Rad ili Rada sa sveta 18 k. Rada su iz sela Ljađe u Arbaniji. Slave Sv. Nikolu, a neki preslavljaju Cv. Lazara u nedelju pred praznik Sv. Krsta (u proleće). Samo su domaćini od tri porodice rođeni u Bistražinu, a svi ostali su došli iz okolnih sela vogovske, janoške i gornjosrbičke opštine, kao i iz Arbanije. Topali su bili u Zjumu, pa na Kosovu, u Rogovu, Kušovcu, i najzad došli u Bistražin.

-Tsač (6 k., Mala Gospođa). Od šest domaćina samo je jedan rodom iz Bistražina, a ostali su pridošli iz raznih sela.

-Krasnići (1 k., Cv. Pavle): došao im je ded u Bistražin.

SRBI NASELJENICI:

-Veškovići  (1 k., Nikoljdan) iz Merdara u kosaničkom srezu.

-Vukići (1 k., Sv. Andreja) iz Nedakusa kod Bijelog Polja.

-Bulatovići (1 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Vlahovići (1 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Dabetići (3 k., Arhanđelovdan) iz Lijeve Rijeke.

-Miloševići (1 k., Arhanđelovdan) iz Mateševa.

-Pešikani (1 k., Đurđic, 16. novembra) iz Boljevića.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Bistražin (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Rogovo (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Rogovo, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj, tip i ostali podaci o selu.

Rogovo je veliko selo u polju pored Drima. U selu su četiri mahale: Mala poštr, Džamiska mala, Mala epr i Mala hamamit. Godine 1940. bile su u selu: 81 muslimanske -  arbanaške, 25 muslimanske - ciganskih i dve srpske naseljeničke i jedna kuća posrbljena arbanaška, svega 109 kuća.

Istorijat sela.

Selo je vrlo staro (pominje se y srednjem veku), ali se u ovom kraju smatra mlađim naseljem od Damnjana: da je počelo da se naseljava na 40 godina posle Damnjana i da su seljani iz Damnjana pomagali Rogovgce kad su gradili džamiju, jer je tada u Rogovu bilo samo 7-8 rasturenih kuća. Opšte je predanje da su Rogovo i Damnjane bila pusta mesta. To treba shvatiti tako da su oba sela bila jednom ostala pusta i da je i džamija obnavljana. Naime, kao što svedoči natpis na džamiji u selu, u selu je podigao  džamiju neki Hasan-aga 988. (tj. 1580. naše ere). Međutim, sadašnja džamijska zgrada je iz novijet vremana.

Mnogo se priča kako je na mestu Ratova trebala da bude varoš Đakovica i da je rotovska džamija starija od Adumagine džamije u Đakovici. Po tom predanju, Adumaga je hteo najpre da sagradi džamiju u Rogovu i, kad je zabo handžar u zemlju, potekla je crna krv. Rekao je da je to ciganska krv, pa je prešao u Đakovicu, gde je sagradio džamiju. Drugi vele da se ovde nije mogla da razvije varoš zbog Drima.

Opšte je predanje da je Rotovo bilo veliko selo pre kuge: selo se protezalo od Sakra do Blata (Batalina Dobrošit) i bio je pod selom na Drimu jedan most. Pre čume, u selu je radio i hamam (kupatilo), po kom se i sada zove jedna mahala u selu. Posle kuge, u selu su bile ostale samo dve ili tri kuće, pa se opet selo namnožilo.

Starine u selu.

U selu ima kuća koja se zove K y l a. Sada u toj kući živi porodica Pogo, koja se zove tako po bivšim vlasnicima kule, kojih više nema. Niko ne zna ko i kada je gradio tu kulu, koja je unutra zasvedena, a za izradu svoda upotrebljen kamen koji je lepljen malterom za koji su upotrebljeni kozina i žumance.

Po predanju, bila je crkva kod romajskog mosta. „Turci“ govore da je tu bila džamija, a Srbi tvrde da je i rogovska džamija mestu gde je nekada. bila crkva. Katolici takođe prisvajaju crkvište kod romajspog mosta.

Kod džamije je grob Alihodže, koji se naročito poštuje. Na više mesta ima starih grobalja: iznad sela, do Sakra, na mestu Batalina Dobrošit i dr. Ima i Svatovsko groblje (Čotgeć e kru'sthveiti): potukli se i izginuli svatovi, jer jedni drugima nisu hteli da puste put.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

Najstarijim rodom u selu smatra se red:

-Alihodža (1 k.) od fisat Beriša. Ne zna se odakle su došli. Od Beriša je i rod:

-Saltek (8 k.), kao i porodica:

-Adžijević (1 k.), doseljena iz Bele Crkve. Preci pravih Beriša su došli u Rotovo bežeći od krvi.

-Šalja (18 k.): jedni su došli iz Kruše ispreko Drima, a drugi su došli ranije iz nekog drugog mesta.

-Gaš (8 k.). Došli su – rod Bećirovići - pre 3-4 pojasa iz Nogavaca, a poreklom su iz Batuše. Predak bio snažan čovek, ovde našao; bolju zemlju i silom je uzeo.

-Tsač (2 k.) su došli iz Orahovca a:

-Helšani (2 k.) iz Arbanije. Od fisa Tsača su i rodovi:

-Čmegovići (1 k.), doseljeni iz Orahovca, i:

-Oruć (2 k.), takođe iz Orahovca.

-Hoti. I njih ima od raznog porekla. Na prvom mestu su red:

-Grbići (6 k.), doseljeni iz Orahovca u novije vreme, i rod:

-Goden (7 k.), doseljeni iz sela Godena. Hotima pripada i porodica:

-M. Elezovića (1 k.), doseljena iz Snagovca. Godeni su došli u Rogovo posle kuge.

-Marina: 11 k. vode poreklo iz Kruše u Arbaniji, 1 k. iz J unika, a 1 k. uzela je prezime:

-Pogo, kupivši imanje od pravih Poga.

-Bitiči, rod:

-Cahan (1 k.) iz sela Kiša u Arbaniji.

-Kriezi, rod:

-Trpunovići (6 k.).

-Krasnići, rod:

-Mamutović S. (1 k.), hodža iz Đakovice.

-Šorbajić (1 k.), rodom Arbanas iz ovog sela, živeo u Baru u Crnoj Gori i odatle došao kao naseljenik 1930, pošto se ranije bio pokrstio.

Neispitano: dve kuće.

CIGANI -ROMI:

Bile su 24 kuće:

-Mađupa i 1 k:

-Gabelja. Većinom su rodom iz raznih mesta u okolini.

SRBI NASELJENICI.

-Bećirovići (1 k., Lučindan) iz Gorne Morače.

-Vlahovići – Selići (1 k., Lučindan) iz Rovaca.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Rogovo (Đakovica) appeared first on Poreklo.


Poreklo prezimena, selo Kušnin (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Kušnin, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Osnovni podaci o selu.

Smatra se da je selo mlađe od Damnjana. Nekada su u selu bili katolici Fande (Miriditi), ali sada samo jedna muslimanska kuća y selu vodi poreklo od tih starijih stanovnika: svi ostali su došli docnije.

Prvobitno je Kušnin bio naviše u planini. Tamo je sada Kušnin Škret (Kushnin i Slhškret, Pusti Kušnin) i imaju Bunart e Kušnin (Bunamt e Kushnini, Kušninski Bunari).

Međutim, u selu ima uspomena i na negdašnje srpsko stanovništvo: Bunari Đures i Livadet e Trajkec.

Godine 1940. bilo je u selu 58 muslimanskih - arbanaških i 5 srpskih naseljeničkih, svega 63 kuće.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Fan (3 k.), koji su od plemena Marina, najstariji stanovnici Kušnina. Preci su im bili katolici. Od fisa Marina ima još 15 k. čiji su preci došli docnije iz Skadarske nahije.

-Tsač – rodovi:

-Šatr (17 k.), Lutaj (9 k.), Alitaj (·8 k.) i Temaj (3 k.).

-Gorani – rod:

-Fetamusaj (3 k.): njihovi preci su došli iz Gore (dakle, srpskog su porekla).

SRBI NASELJENICI:

-Petkovići (2 k., Arhanđelovdan) iz Selca u Siriniću.

-Kovači (1 k., Nikoljdan) iz Ljubomira (Bileća).

-Jankovići (1 k., Nikoljdan) iz Grabovice u Drobnjaku.

-Jovanovići (1 k., Sv. Petka) iz petrušinske opštine (Danilovgrad).

Svi su doseljeni 1934, 1935 i 1938. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Kušnin (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Lipovac (Đakovica)

0
0

Poreklo stanovništva sela Lipovac, opština Đakovica – Pećki okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Starine i ostali podaci o selu.

Iznad sela je Guri Kišes (Crkvena Stena).

Godine 1940. bilo je u selu 28 muslimanske - arbanaških i 22 srpske naseljeničke, svega 50 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Šalja (7 k.). Svi su od roda Koljmaš ili Goljmašt (u Arbaniji ima selo Koljmaš).

-Beriši (13 k.).

-Tsač (5 k.): došli su oko 189'0—1900. Iz Goljaja u Arbaniji.

-Đuđaj (3 k.).

SRBI NASELJENICI:

-Bulatovići (5 k., Lučindan) su iz Mrtvot Dubokog kod Kolašina.

-Veljkovići (3 k., Arhanđelovdan) iz Krive Feje.

-Zorići (1 k., Đurđevdan) iz Bijele u Drobnjaku.

-Šobići (1 k., Đurđevdan), takođe iz Gornje. Bijele.

-Mitrići (2 k., Lučindan) iz Rovaca.

-Minići (2 k., Lučindan) iz Veljeg Dubokog u Rovcima.

-Merdovići (4 k., Lučindan) iz Nurikuća kod Berana, a starinom Rovčani.

-Pešići (1 k., Arhanđelovdan) iz Strojkovaca kod Leskovca.

-Stefanovići (1 k., Arhanđelovdan) iz Maoca kod Pljevalja.

-Stanišići (1 k., Nikoljdan) iz Balabana u Donjoj Zeti.

-Stefanovići drugi (1 k., Nikoljdan) iz Prizrena.

Osim Stefanovića iz Prizrena, koji su došli 1929, svi ostali su došli u toku 1932. i 1933. godine.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Lipovac (Đakovica) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Dedaj (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Dedaj, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime i starine u selu.

Iako je stanovništvo u selu skorašnje i selo od njega dobilo ime, ipak je na ovom mestu i ranije bilo neko selo: ispod sela ima vrlo veliko staro muslimansko groblje. Sami Dedaji bili su se najpre naselili na Arat np Malj (Arat nepér ma'l, Njive kod šume), pa se posle spustili naniže gde je bolja zemlja.

Zemlje i šume.

Glavni potesi u selu zovu se: Žurdelj, Fuša, Gurište, Boka Dedes (Boka ·e Dedés, Dedina urvina), Zalina—Zališta.

Godine 1940. u selu je bilo 16 arbanaških (od kojih 5 katoličkih i 11 muslimanskih) i jedna ciganska, svega 17 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI:

Prvobitno su u selu bili samo katolici čifčije, čiji je predak Deda došao od Skadra. Od tog roda ima sada muslimana i katolika. Katolici vode poreklo od Dedina sina:

-Balja i njih je 5 k. (Slave Sv. Nikolu). Pripadaju plemenu Oroš-Marina. Od Baljeve braće Osmana i Like vode poreklo muslimanski rodovi:

-Osmanaj (4 k.) i:

-Likaj (3 h.), a:

-Baljdedaj (4 k.) su muslimanski Potomci samog Balja. Daut (52 god. 1940.) broji ovako svoje pretke: Avdula –— Dina –– Zenun — Balj – Ded, koji je došao u Dedaj. U svojoj matičnoj oblasti bili su blizu Kabašana, pa tako i ovde.

CIGANI-ROMI:

-Ferat Šaban (1 k.) je došao iz damnjanske opštine posle Prvog svetskog rata.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Dedaj (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo pezimena, selo Romaja (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Romaja, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Zemlje i šume.

U selu su potesi: Zalina, Guvništa, Gornja Rakita, Donja Rakita, Brija e Pronit, Brija e Mulinjit, Među Reke, Smonica (arb.), Sejište, Vel. Bret.

Starine u selu.

Na sredini sela su kužna groblja: kad je selo stradalo od kuge, nisu mogli da nose mrtve u groblje izvan sela nego su ih sahranjivali y samom selu.

Iznad sela je mesto Kiša (tj. crkvište) sa starim grobljem i tabuisanim (»vakufskimk) dubovima.

Na levoj strani reke Daštice a prema Romaji je Voret e Kišajs (Crkveno groblje) koje svojataju katolici, a ima: muslimana Arbanasa koji govore da je to srpsko mesto i da je tu zakopana srpska crkva. Dubove na tom mestu smatrajy svetim i nisu ih sekli: to su počeli da rade tek naseljenici.

Tip sela i ostali podaci o selu.

Arbanasi izgovaraju ime sela kao Romaja i Ramaj.

Godine 1940. bilo je u selu 45 muslimanskih - arbanaških, 5 muslimanskih - ciganskih i 5 srpskih naseljeničkih, svega 55 kuća.

Selo je veoma zbijeno, a ciganske kuće su y grupi ispod ostalih.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Krasnići. Prvi su u ovo selo došli rod:

-Duri (6 k.). Posle Dura su došli:

-Hime (15 k.), a posle njih:

-Ćene – Ćele (13. k.). Preci od sva tri roda su došli iz istog mesta. Krasnićima pripadaju i 2 k. od:

-Cana, doseljeni iz Vlahnja.

-Tsač: rod:

-Guta (4 k.) su došli iz sela Kčarašinđerča, od tamošnjih Malaka. Nedavno je došla iz Karašinđerča i jedna kuća:

-Malaka.

-Šalja: 2 k. su iz Vlahnje u Arbaniji a 1 kuća:

-Muamet - hodža iz Đona.

-Kabaši: (1 k.): doseljeni iz sela Kabaša.

CIGANI:

Svega 5 kuća.

SRBI NASELJENICI:

-Tomanovići (5 k.) su od Nikšića.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo pezimena, selo Romaja (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Kabaš (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Kabaš, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu (ime, starine, istorijat).

I na mestu ovoga sela bilo je neko staro naselje: imaju dva stara groblja. Selo su osnovali odnosno obnovili doseljenici iz Kabaša kod Skadra, od plemena Kriezi. Znaju da je selo Kabaš u prizrenskom Podgoru starije od ovoga i da su svi Kabašani (u Hasu, Podrimi, Metohiji i dr.) jedno pleme. Jastrebov je zabeležio (pre 1894) da su u selu bile samo tri kuće koje su se nedavno doselile iz sela Kabaša blizu Fleta i iz sela Keljvina u Miriditima, i to zbog krvne osvete.

Zemlje i ostali podaci o selu.

U selu su potesi: Mučila, Fuša, Brinja, Zeba, Kedra, Zokte i dr.

Godine 1940. bilo je u selu 12 muslimanskih - arbanaških i 9 srpskih naseljeničkih, svega 21 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Kabaš (11 k.): došli su ovamo iz Puke. Inače su Kriezi.

-Marina: J. Mahmutovvić, od roda:

-Tana (1 k.), došao je nedavno iz Gorožupe.

SRBI NASELJENICI:

-Gluščevići (1 k.). iz Pavinog Polja, doseljeni 1933.  godine.

-Damnjanci (4 k.) od Gacka.

-Šarovići (1 k.) iz Hercegovine.

-Ivkovići (1 k.).

-Domazeti (1 k.).

-Bulatovići (1 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Kabaš (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Ljubižda (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Ljubižda, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Mahale i potesi u selu.

Mahale u selu zovu se: Truče, Gigoli, Bogza, Supe.

Glavni potesi se zovu: Gurišta, Ara Bunart (Ata e bunarit), Ljugi Mis (Lugi i Mis), Arga Seles (Aga e Sellés), Ara Đines (Aga ·e Gjinés), Barlić, Livađe, Vorza (tj. grobovi), Ara Mak, Sejište, Trava, Gura Česmes (Gurra e gesmés, česmenska lula), Ara Ises (Isuova njiva), Livad Sels, Arat e Starasels (Arat e Starasellés).

Starine i ostali podaci u selu.

U selu Damnjanu sam slušao da je nekada u Ljubiždi bila crkva.

Godine 1940. u selu je bilo 90 muslimanskih - arbanaških i 1 srpska, svega 91 kuća. Priča se da je pre sto godina u selu bilo samo 13 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

Veruje se da su se prvi y selu naselili predstavnici roda:

-Ademć (Z k.), ali ne znaju ni odakle ni kada.

-Paralanga (9 k.).

-Osmankajć (4 k.) pripadaju Berišima.

-Seferć (14 k.).

-Memć (6 k.).

-Đakolja (4 k.) pripadaju Kriezima.

-Mujć (14 k.).

-Kaj ili Kajdomć (10 k.).

-Đebedži (7 k.).

-Gigol (12 k.).

-Nrjove (7 k.). Po nekima, iz ove kuće su bile spahije koje su učestvovale u nekim borbama, oko Niša. Po drugima, oni su bili spahije y okolini Niša i odatle su došli. I sada ih stoga zovu „Nrjova spahit e Nišit“. Srpska okolina smatra da su oni poreklom Srbi Jovovići.

SRBI NASENJENICI:

-Bučići (1 k.) iz sela Graševaca u kopaoničkom srezu.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Ljubižda (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Karašinđerđ (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Karašinđerđ (po knjizi Karašinđerč), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

Ime sela je vrlo karakteristično (Crni sv. Đorđe), ali današnji njegovi stanovnici misle da je ime doneto. Isto tako ni katolici ni muslimani ne umeju nipgga da kažu ni o imenu Zabeli Gogaj, koje mnogo potseća na srpsku starinu ne samo prvim delom (zabel) nego i drugim: Gogama se u Prizrenu zovu y Novije vreme Cincari, a Gogo je čest hipokoristikon od imena Đorđe (dakle: Gogaj : Đorđevići). Muslimani i vele da su tu bile neke Goge. Velike hrastove na tom mestu ne dira niko, sem kad treba drvo za sahranu nekog muslimanina, jer je tu muslimansko  groblje. Jedan potes u selu zove se Arat e kišes (Crkvene njive). Katolici u selu bili su počeli da grade sebi crkvu u 'Zabeli Gogaj, na „vakufu“, koji nije bio njihov. I, što bi sagradili preko dana, to bi, po predanju, osvanulo na mestu gde je sada katolička crkva, a to je bilo „tursko“ mesto. To se ponovilo nekoliko puta. Onda su se sporazumeli katolici i muslimani da međusobno izmene mesta: muslimanima da pripadne Zabeli Gogaj a katolicima mesto gde je sada crkva. Još su ugovorili da će katolici davati muslimanima u selu svake godine pečena ovna, kokošku i pogaču. Pošto im je to bilo glomazno, docnije su sporazumno promenili pa davali 20 para i 30 jaja, što čine i danas.

Istorijat sela.

Selo je stradalo od kuge. Starac Tafa Cane (71 god. 1940.) pričao je da je njegov ded preživeo poslednju kugu i da mu je tada bilo 20 godina. Taj ded je umro pre 74 godine (pisano 1940), a u starosti od 120 (!) godina.. Kad se odbiju neizbežna preterivanja, izgleda kao verovatno da se to predanje odnosi na kugu od 1783–1784 god. Prva kuga je bila, kažu, mnogo pre te druge.

Kad je bila kuga, svi su bili izbegli ka Drimu. Katolike je pozvao stari njihov pop da uzmu za slavu Sv. Atanasija. Čim su uzeli tu slavu, kuge je sasvim nestalo. Tako priča starac Fron Tuna (70 god. 1940), koji zna da je kuge bilo i pre njegova deda Marka.

Godine 1940. bilo je u selu 18 muslimanskih i 26 katoličkih arbanaških, svega 44 kuće.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI MUSLIMANI:

Muslimana je bilo pre u selu nego katolika, i katolici u selu ne znaju da su preci tih muslimana bili katolici, što treba ovako razumeti: sadašnji katolici su od srazmerno docnijih doseljenika, dok muslimani vode poreklo od hrišćana koji su prešli na islam mnogo pre nego što su došli u selo ti katolici.

-Tsač fis. Uz njih se drži na prvom mestu rod:

-Tanuš (5 k.), „koji su starinci ili najstariji doseljenici. (Jedan Od Caka veli da su oni bili katolici).

Pravi delovi Tsača su:

-Caka (9 k.) i:

-Malak (4 k.). Cake su iz mesta Cake kod Puke. Kažu da su i oni naseljeni naročito: ovde bilo „batal“ mesto, pa su stoga došli ovamo. Malaki su takođe došli davno: dvaput ih je ovde morila kuga. Bili su brojan i moćan rod (do 35 kuća). Došli su iz Skadarske nahije i njihovi preci su docnije doveli katolike:

-Bitiče kao slute. Sva tri roda vode poreklo od po jednog pretka, čije se potomstvo namnožilo. Malak su bili veoma silni: ko god je prošao, morao je da plati za prolaz. Otkako je jedan predak, priča se, ukrao neke srebrene stvari iz katoličke crkve, otada su udarili unazad i nikako da ih bude više od 3-4 kuće. Nekada su imali svoje pivnice za vino i rakiju. Kad su došli preci Bitiča, starešina Malaka, gledajući prvi dim iz kuće Bitiča, koji se širio padajući zemlji, rekao je: „Ove katolike neće moći niko da krene odavde, oni su zauzeli ovo mesto“.

ARBANASI KATOLICI:

Osim jedne porodice, svi su od fisa Kriezi odnosno od Bitiča. To su rodovi:

-Lekaj (1 k.) i:

-Dodaj s ogrankom:

-Kajtazima (24 k.). Došli su iz mesta Šinđerč kod Darde. Kažu da je mesto iz kog su oni srpsko. Slave Sv. Atanasija. Jedan od katolika u selu zove se:

-Malisor: porodica Fron Malisori, ali je to prezime dobio po majci Malisorki, pošto je rano ostao bez oca.

-Vorf Nua (1 k., ranije Sv. Nikola, sada CB. Atanasije), domazet, došao kao Fanda (Miridit) iz Darde.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Karašinđerđ (Prizren) appeared first on Poreklo.


Poreklo prezimena, selo Zjum Has (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Zjum Has (po knjizi Zjum)), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime sela.

Ime ovog sela izgovara se različito: Zjum, Zjim i Zim. Ima selo Zjum i u gorskom srezu, a u selu Damnjanu Mahala Zimit, prozvana po svom osnivaču.

Tip sela.

Zjum je prostrano selo razređenog tipa: sastoji se od više međusobno odvojenih rodovskih grupa kuća. Pet je glavnih mahala: Kajzog, Prenkpalj, Beriš, Limež, Karan.

Zemlje i šume.

U selu su šume: Ćukš, Cingelinge, Ljugi Đalpe (Luigi i Gjarpenit, Zmijski do). Imena nekih potesa: Livadi i m'd (Livadhi i madh), Arat e Bunarit, Livadet e Berišes, Ljuti i Doses (Krmačin Do), Reti Čikave (Rrethi i Cilk'asve, Devojačko Kolo). Po predanju, na Reti Čikave su nekada igrale devojke.

Pod Paštrikom, na granici Đona, Zjuma, Ljubižde i Karašinđerča je brdo Kaljaja, Kaljaja Hisarit: priča se da je tu kovan novac i da tu ima zakopane blago.

Starine u selu.

Ima nekih zidina. U šumi Hurdi ima neko staro groblje. Iznad mahale Limeža je mesto Kiša: po predanju, tu je bila crkva. Katolici znaju za neki stari Vori i Priftit (Popov Grob). Iznad jezera y Zjumu je Kiša Šinđerđit (Crkva sv. Đorđe). To je crkvište sa zidinama i nekoliko tabuisanih dubova. Katolici idu na to mesto samo na Đurđevdan po novom kalendaru. Priča se da su nekada kod te crkve Turci obesili dva fratra i dve slute. Kraj Drima je mesto Džines, gde su ciganske kolibe. Jedno mesto ispod sela a bliže Drimu zove se Mrtura: tu su sada samo njive, a ranije je tu bilo selo nekih „ljaramana“  (dvoveraca). Selo. je mnogo stradalo od čume. Kula e Zabitve (oficirska kula) dobila je ime po tome što je u njoj 1915—1918. bio odred austrijske vojske.

Ostali podaci o selu.

Po predanju, u selo je prvi. došao Ljaj Zimi. Ne zna se odakle je bio, a rod mu je izumro. Neki od Prenkpalja y selu misle da vode poreklo od tog Ljaza.

Godine 1940. bilo je u selu 57 katoličkih i 9 muslimanskih - arbanaških i 5 ciganskih, sveta 71 kuća.

Poreklo stanovništva.

ARBANASI KATOLICI:

-Fis Tcač. Ovom fisu pripadaju u prvom redu rod:

-Karhani, Krhan, Koran (5 k., Sv. Dimitrije). Došli su y Zjum još pre kuge, a iz mesta Kre — otuda im ime.

-U fisu Gajan–Tsač. Došla su ih tri brata: Musa, Kolja i Doda. Zbog siromaštva, Musa je otišao da služi kod nekih muslimana y selu, pa i sam prešao na islam i od njega su Čolaci u selu. Starac Nua (84 god. 1940.) broji ove svoje pretke: Ljaz'r – Simon –– Kolj. On je, dakle, praunuk Kolje, koji je došao u Zjum. Fisu Tsač pripadaju i:

-Limeži (2 k., Svi sveti), koji su iz Mazreka u Zadrimi, i:

-Voš (5 k., Sv. Nikola), koji su došli iz mesta Zotte.

-Fis Bitič – Kriezi rod:

-Prenkpalj (14 k., Sav. Katarina.). Smatraju se po poreklu Mirditima, a došli su iz Ibarskog Kolašina. Ostali u selu ih zovu kolašinskim Srbima kačarima (u Kolašinu su zaista mnogi kačari):

-Fis Škijet e Kolašinit:

-Beriši (30 k., S·v. Nikola) su došli posle Prenkpalja.

-Kpistović (1 k.). Ne slavi i ne pripada nikakvom fisu: ded Mateja mu je bio iz Dubrovnika, odakle je pobegao zbog ubistva.

ARBANASI MUSLIMANI:

-Čolaci (9 k.) su samo ogranak katoličkog roda Kadrhana. Do oko 1925. među sobom su se držali kao bliski srodnici, a otada se žene Čolaka kriju od Karhana.

CIGANI—ROMI:

Svega 5 k. muslimanskih Cigana-Roma.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Zjum Has (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Krajk (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Krajk, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšti podaci o selu.

Po predanju, selo je nekada bilo u polju na desnoj strani Belog Drima, pa se premestilo na svoje današnje mesto zbog kuge.

Mahale y selu zovu se: Dać, Prviz i Lik.

Glavni su potesi: Fuša nder Katun (Fusha nder Katund), Fuša nder Drin (F. nder Drin, Njiva preko Drima), Limaja, Rraja (Rraja, koren), Rezine (šuma), Gropa Fušes (Gropa e Fushes), Brinja n Rezine (Brinja ne Rezime) i dr.

Godine 1940. u selu su bile sveta 43 muslimanske - arbanaške kuće.

Poreklo stanovništva.

-Hoti: rod Prviz–Perviz (12 k.) su došli prvi, i to kao katolici od Skadra.

-Gaš: rod Lik (14 k.).

-Bitiči: rod Deč (12 k.).

-Beriši: rod Samahod (2 k.).

-Šalja (3 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Krajk (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prof. dr Darka Tanaskovića

0
0

ROĐEN:  4. januara 1948. u Zagrebu

RODITELJI: Otac mi se zvao Rajko Tanasković (1917-1984). Rođen je u selu Preljini, kod Čačka. Završio je podoficirsku školu u Sarajevu pre Drugog svetskog rata, od početka ustanka 1941. učesnik NOB, a posle rata visoki oficir JNA,  penzionisan 1977. godine u činu general-pukovnika. Posle penzionisanja bio komandant Glavnog štaba Teritorijalne odbrane SR Srbije i član Saveta federacije. Bavio se vojnom naukom i bio prvi doktor vojnih nauka u SFRJ posle Josipa Broza Tita, kome je doktorat dodeljen kao počasni; autor većeg broja studija iz oblasti vojnih nauka, od kojih su najpoznatije Pitanja partizanskog ratovanja (1961) i Štabovi u ratu i miru (1972). Majka mi se zvala Ines Veslaj (Wesley) Tanasković (1920 - 1979), rođena je u Sremskoj Mitrovici, diplomirala je medicinu u Zagrebu i odbranila doktorsku disertaciju iz oblasti fiziologije, bila je pukovnik JNA, načelnik Instituta za vojnomedicinsku dokumentaciju i informatiku VMA, postavila je jugoslovenski sistem naučne informatike u oblasti biologije i medicine, autor je većeg broja naučnih studija iz ove oblasti; radila je na uvođenju naučne informatike u svetu, sarađivala sa Uneskom i jedno vreme bila Predsednik Saveta Univerziteta UN u Tokiju. Bila je redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

KRSNA SLAVA: Sveti Đorđe (Tanaskovići). Majčina familija katolička.

POREKLO PO OCU:  Deda po ocu zvao mi se Velimir, a baba Zagorka (dev. prezime Majstorović), bavili su se zemljoradnjom; pradeda po ocu zvao se Sreten, bio je zemljoradnik i učesnik Prvog svetskog rata.

POREKLO PO MAJCI: Deda po majci zvao mi se Ljudevit Veslaj (Wesley), (1884- 1947), bio je poreklom iz Hrvatske Kostajnice, a živeo je u Sremskoj Mitrovici; diplomirao je na hidro- i elektro-smeru Tehničkog fakulteta u Gracu; bio je 1914. godine mobilisan u vojsku Austrougarske monarhije, ali se razboleo, nije učestvovao u borbama na frontu, već je kao hidroinženjer radio na regulaciji reke Save; iz rata je izašao sa činom rezervnog kapetana. Posle rata premešten je u Sremsku Mitrovicu, gde je nastavio da radi na regulaciji Save i pritoka i odvodnjavanju poljoprivrednog zemljišta; bio je direktor sremske Vodne zajednice, većinski vlasnik mitrovačke električne centrale i krupan poljoprivredni proizvođač. Posle rata je uhapšen i osuđen na 15 godina strogog zatvora kao "saradnik okupatora", a celokupna imovina mu konfiskovana; sudski je rehabilitovan 2010. godine.
Pradeda po dedi zvao se takođe Ljudevit Weslay, bio je restorater i građevinski preduzimač, a jedno vreme i predsednik opštine Hrvatska Kostajnica. Prababa po dedi zvala se Amalija, rođena Ferderber.
Baba po majci zvala se Ivanka Veslaj (Wesley), rođena Kuzmić (1896-1973); bila je domaćica. Ivanka je bila ćerka Matije (umro 1928) i Olge Kuzmić, rođene Ajhmajer (Eichmayer). Matija Kuzmić bio je predsednik suda u Sremskoj Mitrovici i član Stola Sedmorice, vrhovnog suda u Zagrebu. Porodica Kuzmić potiče iz Hrvatskog Zagorja i pripada starohrvatskom "šljivarskom" plemstvu (Kuzmić-Jakuševec Gornje Radešićki), dodeljenom 1243. godine od strane ugarskog kralja Bele IV posle neuspešne tatarske opsade utvrđenog grada Kalnika, u koji se bio sklonio, kao nagrada za pomoć koju su mu meštani okolnih sela tokom opsade pružili.

PORODICA: Moja supruga zove se Vesna Tanasković, rođena Perović; otac joj je bio poznati glumac Slobodan Cica Perović (1926-1978). Naša deca: Marko (rođ. 1979), Jelena i Marija (rođ. 1988); sestra mi se zove Stanka Tanasković (rođ. 1957).

BIOGRAFIJA: Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio sam u Beogradu, a na Filološkom fakultetu diplomirao orijentalnu filologiju (1966); od 1972. do penzionisanja (2018) bio sam saradnik, a potom nastavnik (od 1988 redovni profesor) na Katedri za orijentalistiku Filološkog fakulteta. Doktorirao sam 1979. godine tezom "Arapski jezik u savremenom Tunisu - diglosija i bilingvizam". Od 1995. do 1999. g. bio sam na dužnosti ambasadora SFRJ u Turskoj i (1998-1999) u Azerbejdžanu, od 2002. do 2008. pri Svetoj Stolici (u Vatikanu) i pri Malteškom viteškom redu, a od 2015. do 2018. g. obavljao sam dužnost stalnog predstavnika Srbije pri Unesku. Član sam Evropske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka Republike Srpske, kao i Naučnog društva Srbije. Odlikovan sam, pored ostalog, Ordenom Svetog Save drugog reda, sretenjskom Zlatnom medaljom za zasluge, Zlatnim beočugom KPZS, Izuzetnom Vukovom nagradom, kao i Ordenom Velikog Krsta reda Pija IX i Ordenom Velikog krsta Malteškog viteškog reda za vojničke zasluge. U Ministarstvu spoljnih poslova dodeljena mi je počasna titula prvog "Doajena srpskog elitnog diplomatskog ešalona sa lentom".

IZVOR: Prof. dr Darko Tanasković za portal Poreklo

The post Poreklo prof. dr Darka Tanaskovića appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Đonaj (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Đonaj (po knjizi Đone), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Po predanju, selo je nekada bilo kod Tupca, pa se sklonilo od Drima, jer su dole mnoto umirali: nijedna kuća nije mogla da opstane (malarija?). Zemlju su i dalje zadržali.

Starine u selu.

Po šumama oko sela ima ostataka Od zidina, ali o njima ništa ne znaju. Jedno mesto u šumi zove se Dodaj (rodovsko ime) i poznaju se kućište i negdašnje njive: tu je bilo neko selo. Kod jedne vodenice, po kazivanju katolika iz Zjuma, ima mesto koje se zove Kiša e Katarine, crkva sv. Katarine. Neko crkvište ima i na mestu Gedže: katolici vele da je tu bila njihova crkva. Zna se da je selo stradalo od kuge, ali ne u tolikoj meri kao susedna sela.

Zemlje i mahale u selu.

Glavni potesi y selu zovu se: Kolešija, Bakaražda, Rasa, Karadoza, Kodra Škozes, Arat e Reja (nove njive), ljaka, Vinograd, Livade Gigočit, Grubza. Mahale u selu su: Brec, Ćoć i Mala epr.

Ime sela.

Priča se da je ovde bilo pusto mesto i da se najpre naselio neki katolik Arbanas Đon, i po njemu se prozvalo selo. Đonov brat se naselio u Zjumu. Docnije su dolazili i drugi, i selo se namnožilo. I sami muslimani u selu priznaju da su im preci bili katolici, a kod katolika u okolnim selima se priča da su oni prešli na islam zbot zuluma.

Godine 1940. bile su y selu 122 kuće muslimana - Arbanasa.

Poreklo stanoništva.

-Hoti: rod Uzun (1 k.). Smatraju se najstarijim rodom i kućom y selu (Špija Uzunit). Mnogi su se od te kuće odvojili i iselili: kuća dođe do 25 čeljadi, pa se smanji, ali se ne dele u selu, jer iz sela ode koji se odeli. Bilo ih je i u Sofiji.

-Bitiči —Kriezi, koji se dele na rodove:

-Ćoće i:

-Smaile, (svega 31 k.), davno su došli kao katolici od Skadra. Namnožili su se tek od pre 110 godina: predak Rustem je imao samo dva sina: Sulja koj-i je imao tri, i Mustafu koji je imao šest sinova. Starac Rušit (68 godina 1940) nabraja sve svoje pretke: Zejnel — Fejza — Mustafa — Rustem — Džema — Hasan — Ram. Svi ti, kao i još tri dalja pretka, bili su y Đonu. –

-Kabaš i: rodovi:

-Hoda i:

-Ljuša (svega 39 k.).

-Š a lj a: rodovi:

-Totaj i:

-Jaha (svega. 45 k.).

-Marina-Morin: rod:

-Cika (6 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Đonaj (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Mazrek (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Mazrek, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Ime sela.

Selo nosi ime po mestu porekla svojih glavnih stanovnika. Jedna mahala u selu zove se Karavida, a tako se, po predanju, nekada zvalo čitavo selo.

Zemlje i šume.

Glavni potesi u selu zovu se: Miraša, Nerfuša (Ndérfusha), Plumza, Zogt, Sejište, Brinja Nošeci, Kocej.

Ostali podaci o selu.

Godin 1940. u selu su bile 33 muslimanske - arbanaške kuće.

U ovom selu se ne vodi mnogo računa o plemenskoj (fisovskoj) pripadnosti. Sem za Duragvake, za ostale nije moglo da utvrdi kojim fisovima pripadaju.

Poreklo stanovništva.

-Tsač: rod Duravak (8 k.) su iz mesta Mazreka u Tsaču.

-Karavid (13 k.).

-Đaran (5 k.).

-Amelj (7 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Mazrek (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Kojuš (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Kojuš (po knjizi Kojuša), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšte napomene i isorija sela.

Arbanasi izgovaraju ime sela i kao Kajuš. Veruje se da je selo naseljeno pre nego selo Mazrek.

Priča se da, je blizu Kojuše bilo selo Koba, koje je kuga pomorila. Pošto su ljudi pomrli, ostala je samo mahala Kojuša. U Kobi ili Kobaju, kao i na mestima Škenez (arb: ruj) i Leš, stoje zidine od kuća. Isto i na: mestu Bozboč između Kojuše i Mazreka.

Godine 1940. bilo je u selu 15 muslimanskih - arbanaških kuća.

Poreklo stanovništva.

-Fis Beriši. Prvi su došli u selo rod:

-Hazer (4 k.), a istom fisu pripadaju i rodovi:

-Ćon ili Ćuna. (7 k.) i:

-Hajdar (1 k.).

-Fis Tsač: rod:

- Kuka (2 k.).

Velika zadruga:

-Asan Sulja Alilović (1 k.) je verovatno od fisa Hota.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Kojuš (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Planeja (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Planeja, opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Potesi i mahale u selu.

Imena nekih potesa u selu: Panor (Ponor), Hamza, Breg,Bonrosva (šuma), Travšta (šuma), Duškaja.

Maxale u selu su: Mala Šin Đerč ili Male Šehit, Mahala Vorfs, Mahala Biri, Mahala Kasove i Mala Maljok.

Džamija je na mestu „Brekti“ na sredini sela.

Godine 1940. bilo je u selu 45 musl. arbanaških kuća.

Poreklo stanovništva.

-Fis Tsač: rod:

-Čekići (2 k.) se smatraju najstarijim rodom u selu, pored izumrlih Šahina.

Ostali rodovi od Tsača su:

-Vorf (14 k.) i:

-Biri (4 k.).

-Fis Marina, rodovi:

-Šinđerč (15 k.),

-Kasov (4 k.) i:

-Ćabrat (2 k.) Neki od Šinđerča izgovaraju to ime kao Šiđeć, svakako stoga što im je prvi oblik (koji znači: sv. Đorđe) neprijatan, jer odaje hrišćansko poreklo. Već četiri kolena, a možda i više, u njih je nasledno zvanje šeha nakšiskog reda u seoskoj tekiji. Rod Kasov ili Kasoli došli su verovatno sa Kosova.

-Fis Krasnići: rod:

-Maljok (4 k.) su došli sa Kosova, gde imaju svojih rođaka, kao i u Turjacima u Podrimi.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Planeja (Prizren) appeared first on Poreklo.


Poreklo prezimena, selo Miljaj (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Miljaj (po knjizi Mila), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšte napomene.

Veruju da je selo starije od Planeje, tj. da su preci današnjih arbanaških stanovnika ovota sela došli pre nego oni u Planeju. Rod Stajk živi odvojeno od ostalih, y mahali Stajk, koja je bliže Drimu.

Godine 1940. bilo je y selu 14 muslimanskih - arbanaških kuća.

Poreklo stanovništva.

-Fis Marina, rodovi:

-Nina (5 k.). Imaju ogranak i u Lukinju.

-Stajki (4 k.) su poreklom iz Malesije.

-Raško (5 k.). Vode poreklo od nahočeta, pre četiri ili pet pojasa, koje je neki iz sela našao kod Skadra, doveo ga u selo, pa ga posle oženio i dao mu zemlju. Ne zna im se fis.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Miljaj (Prizren) appeared first on Poreklo.

Poreklo prezimena, selo Gorožup (Prizren)

0
0

Poreklo stanovništva sela Gorožup (po knjizi Gorožupa), opština Prizren – Prizrenski okrug. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšte napomene o selu.

U Žuru sam slušao da je oko 1932. umrla u Gorožupi baba koja je još bila pravoslavna. Danas u selu žive samo muslimani Arbanasi. Prilikom povlačenja državne granice 1912. godine jedan deo sela ostao je u Arbaniji: to su mahala i rod Nenada, i oni se smatraju najstarijim rodom u selu.

Godine 1940. bilo je u selu 25 muslimanskih - arbanaških kuća.

Poreklo stanovništva.

-Fis Kriezi, rod:

-Bin (7 k.), koji su došli iz Malesije, i tou grupi. Ostali su dolazili pojedinačno.

-Fis Beriši,  rod:

-Tjec ili Tojec (4 k.) i rod:

-Krhan — Karhan (4 k.). Karhani smatraju da su im katolici Karhani u Zjumu rod, ali ovi to odbijaju.

-Fis Krasnići, rod:

-Jolič ili Jelić (3 k.).

-Fis Morina, rod:

-Tana (3 k.).

-Fis Šalja, rod:

-Martin (4 k.).

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Has pod Paštrikom“, izdanje Sarajevo 1968. godine, a na osnovu podataka prikupljenih 1940. i 1947. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Gorožup (Prizren) appeared first on Poreklo.

Barajevo i okolna sela

Voždovac i okolna sela

Gradska opština Vračar

Grocka i okolna naselja

Zvezdara i okolna naselja


Zemun i okolna naselja

Lazarevac i okolna sela

Mladenovac i okolna sela

Gradska opština Novi Beograd

Obrenovac i okolna sela

Palilula i okolna naselja

Rakovica i okolna naselja


Gradska opština Savski Venac

Sopot i okolna sela

Gradska opština Stari Grad (Beograd)

Surčin i okolna sela

Čukarica i okolna naselja

Srbija – okruzi, gradovi i sela

0
0

BEOGRAD - OPŠTINE I NASELJA

Barajevo, Voždovac, Vračar, Grocka, Zvezdara, Zemun, Lazarevac, Mladenovac, Novi Beograd, Obrenovac, Palilula, Rakovica, Savski Venac, Sopot, Stari Grad, Surčin, Čukarica

 

CENTRALNA SRBIJA - OKRUZI, OPŠTINE I NASELJA

Mačvanski okrug

Loznica, Šabac, Bogatić, Vladimirci, Koceljeva, Krupanj, Ljubovija, Mali Zvornik

Kolubarski okrug

Valjevo, Lajkovac, Ljig, Mionica, Osečina, Ub

Podunavski okrug

Smederevo, Velika Plana, Smederevska Palanka

Braničevski okrug

Požarevac, Veliko Gradište, Golubac, Žabari, Žagubica, Kučevo, Malo Crniće, Petrovac na Mlavi

Šumadijski okrug

Kragujevac, Aranđelovac, Batočina, Knić, Lapovo, Rača, Topola

Pomoravski okrug

Jagodina, Despotovac, Paraćin, Rekovac, Svilajnac, Ćuprija

Borski okrug

Bor, Kladovo, Majdanpek, Negotin

Zaječarski okrug

Zaječar, Boljevac, Knjaževac, Sokobanja

Zlatiborski okrug

Užice, Arilje, Bajina Bašta, Kosjerić, Nova Varoš, Požega, Priboj, Prijepolje, Sjenica, Čajetina

Moravički okrug

Čačak, Gornji Milanovac, Ivanjica, Lučani

Raški okrug

Kraljevo, Novi Pazar, Vrnjačka Banja, Raška, Tutin

Rasinski okrug

Kruševac, Aleksandrovac, Brus, Varvarin, Trstenik, Ćićevac

Nišavski okrug

Niš, Aleksinac, Gadžin Han, Doljevac, Merošina, Ražanj, Svrljig

Toplički okrug

Blace, Žitorađa, Kuršumlija, Prokuplje

Pirotski okrug

Bašušnica, Bela Palanka, Dimitrovgrad, Pirot

Jablanički okrug

Leskovac, Bojnik, Vlasotince, Lebane, Medveđa, Crna Trava

Pčinjski okrug

Vranje, Bosilegrad, Bujanovac, Vladičin Han, Preševo, Surdulica, Trgovište

 

AUTONOMNA POKRAJINA VOJVODINA - OKRUZI, GRADOVI I NASELJA

Srednjobanatski okrug

Zrenjanin, Žitište, Nova Crnja, Novi Bečej, Sečanj

Severnobanatski okrug

Ada, Kanjiža, Kikinda, Novi Kneževac, Senta, Čoka

Južnobanatski okrug

Pančevo, Alibunar, Bela Crkva, Vršac, Kovačica, Kovin, Opovo, Plandište

 

Severnobački okrug

SuboticaBačka TopolaMali Iđoš

Zapadnobački okrug

Sombor, Apatin, Kula, Odžaci

Južnobački okrug

Novi Sad, Petrovaradin, Bač, Bačka Palanka, Bački Petrovac, Beočin, Bečej, Vrbas, Žabalj, Srbobran, Sremski Karlovci, Temerin, Titel

 

Sremski okrug

Sremska Mitrovica, Inđija, Irig, Pećinci, Ruma, Stara Pazova, Šid

 

AUTONOMNA POKRAJINA KOSOVO I METOHIJA - OKRUZI, GRADOVI I NASELJA

Kosovski okrug

Priština, Glogovac, Kačanik, Kosovo Polje, Lipljan, Obilić, Podujevo, Uroševac, Štimlje, Štrpce

Pećki okrug

Dečani, Đakovica, Istok, Klina, Peć

Prizrenski okrug

Gora, Orahovac, Prizren, Suva Reka

Kosovskomitrovački okrug

Vučitrn, Zvečan, Zubin Potok, Kosovska Mitrovica, Leposavić, Srbica 

Kosovskopomoravski okrug

Vitina, Gnjilane, Kosovska Kamenica, Novo Brdo

The post Srbija – okruzi, gradovi i sela appeared first on Poreklo.

Obaveštenje: U toku je redizajn portala Poreklo

0
0

Poštovani prijatelji,

U narednih nekoliko dana završavamo višemesečni rad na potpuno novom izgledu portala Poreklo. U tom periodu neće biti objavljivani novi članci, a neće biti moguće ni objavljivanje vaših komentara. Sve naše sadržaje moći ćete normalno da koristite, a moguć je samo kraći prekid rada prilikom završnih radova na podizanju nove verzije sajta.

Hvala vam na razumevanju.

Vidimo se uskoro u potpuno novom ruhu!

Uredništvo portala Poreklo

The post Obaveštenje: U toku je redizajn portala Poreklo appeared first on Poreklo.