U knjizi "Hercegovačka prezimena" Rista Milićevića o Kebeljićima stoji sledeće (str. 412):
Kebeljić (p), u Mostaćima kod Trebinja i u Trebinju. Stara su trgovačka trebinjska porodica. Između Prvog i Drugog svjetskog rata poznati trgovci u Trebinju bili su: Pero, Risto, Stevo i Mihailo Kebeljić. Polovinom XIX vijeka pominje se, u manastiru Duži, kaluđer Dionisije Kebeljić.
Kebeljići (kao i više porodica iz Mostaća) slave sv. Klimenta pošto je stara pravoslavna crkva u Mostaćima posvećena ovom rimskom papi koji je imao "širok krug štovalaca i slavljenika baš u ovom kraju".
Kebeljići pripadaju grupi hercegovačkih porodica od kojih su najpoznatiji Ljubibratići.
U knjizi Petrita Imamija "Srbi i Albanci kroz vekove" (str. 502-503) navodi se sledeće:
Jedan broj pravoslavnih porodica, koje su živele u Hercegovini, posle Morejskog rata, krajem XVII veka, preselio se u Boku kako bi izbegli osvetu Turaka, među njima su bile i one
koje su slavile sv. Klimenta — Palikuće i Stanići iz Mostača, Ukropine iz Ukropaca i Radulovići iz Tvrdoša. Predvodio ih je vladika Savatije Ljubibratić, iz Trebinja, koji je istu slavu slavio i čija je porodica bila u srodstvu sa njima. (Ljubibratići su, u Hercegovini, sebe smatrali plemenom, ali etnografi ih smatraju za bratstvo.) Imali su svoga kneza, kojeg je nasleđivao njegov sin. Njima su pripadale i porodice Kebeljići, Negulići i Dživanići, koje su se nekada zvale Ljubibratićima. Sve one su slavile sv. Klimenta, koga su smatrali najznačajnim svecem.“
Emilijan Lilak je pisao (u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1900. godine) da na krsno ime dođu svakome kumovi i prijatelji te ostanu tri dana". Na dan Velike Gospojine svi su Ljubibratići išli u crkvu radi spomena umrlih, čija je imena čitao sveštenik iz zajedničke čitulje. Kada bi neko od odraslih muškaraca umro, svi bi ga žalili, ,,Za godinu dana neće niko iz plemena pjevati ni veseliti se javno". Iako je svaka porodica u plemenu imala svoju kuću, zajedničke su im bile šume, livade i oranice, koje su ravnopravno koristili. Poreklo Ljubibratića je iz Pive, od plemena Ruđića. Do 1432. su živeli u Uskoplju, u dubrovačkom zaleđu, odakle su prešli u Ljubovo,
kod Popova polja (Zupce). Pričaju da su njihovi preci došli ,,iz Rima u Italiji" pre raskola hrišćanske crkve. Staro prezime im je bilo Balordić. Od njih potiče Kuzman, austrijski kapetan, koji je imao sinove Luku, Nikolu (kasnije Nektarije, arhimandrit
u Dalmaciji), Jevtu (ili Jeronima, kasnije general), Ristu i Moju (kasnije Obrstar). Jedna grana ove porodice su Ljubobratovići u Slavoniji. Njihovi potomci i dan—danas slave Klimunj—dan. Sa njima su u rodu Džornatići. Poznata hercegovačka porodica bana Jelačića takođe je slavila sv. Klimenta.
Pripadnici bratstva Ukropina isto tako tvrde da su im preci došli ,,iz Rima u Italiji", a Ljubibratiće su smatrali za svoje rođake. Nisu se uzimali sve do sredine XIX veka. Staro prezime im je bilo Kuđeljica. Do oko 1650. živeli su u selu Slivnica, a zatim u selu Ljekovo kod Trebinja. Sa njima su u rodu porodice Savovići, Bubrešci, Maksimovići, Miškovići i Krepine (iz Površa, kod Trebinja). Svima njima je krsno ime sv. Kliment (Klimunj—dan). Koraći iz Trebinja su takođe slavili ovu slavu. (Od njih je poticao poznati beogradski trgovac i dobrotvor Ilija Korać). Klimunj dan je slavila i trebinjska porodica Dživanić, koja se preselila iz Konavla, početkom XVII veka. Vuk u svom rečniku navodi da su Sijerčići Klimenštaci, što znači da im je slava bila sv. Klimenta.
The post Poreklo prezimena Kebeljić appeared first on Poreklo.