Poreklo stanovništva sela Čekmin, Grad Leskovac – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Leskovačko Polje i Babička Gora“ nastaloj na osnovu prikupljenih podataka 1977. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Čekmin se nalazi pod Dobrom Glavom na najnižoj diluvijalnoj terasi, koju čine njeni istočni povijarci a delimočno u aluvijalnoj ravnici Južne Morave. Tako ovo selo ima ovaj idealan položaj; nad sobom bregove - „planinu“ Dobru Glavu sa šumom i pašom a pod sobom prostrano polje.
Tip sela.
Po tipu ovo selo je zbijeno i sve na jednoj gomili, sa tendencijom širenja u pravcu Pečenjevca i mogućnošću da se razvije u privredni centar ukoliko se spoje u jedno naselje.
Ime sela.
Za vreme Turaka u Dobroj Glavi je bilo mnogo hajduka. Na mestu gde je sada Čekmin, oni su sačekivali turske trgovce, koji su sa robom i novcem ovuda prolazili, tu ih ubijali i pljačkali. Jednoga dana krenu Turci i sa velikom vojskom opkole Dobru Glavu, pohvataju i pobiju sve hajduke na mestu zvanom Nunino, gde je sada groblje. Kada se selo na ovom mestu zaselilo dobilo jeime Čekmin, po čekanju.
Po drugoj legendi, Turci su iz Leskovca dolazili u Dobru Glavu da love raznu divljač kojom je ona bila puna. U Pečenjevcu su pekli i jeli pečenje a u Čekminu čekali divljač, lovili je, pa je po tome selo dobilo ime Čekmin.
Vode.
Kroz Čekmin protiče Čekminska Reka koja nastaje od Ševaraškog i Kućaškog Potoka, a spajaju se iznad sela. Do 1954 godine Čekminska Reka se ulivala u Šaranicu. Te godine Šaranica je potekla novim tokom, veštačkim koritom ali je Čekminska Reka nastavila starim koritom sve do ulaska u Južnu Moravu.
U ataru Čekminca postoje ovi kladenci: Ševariški, Kućiški, Blace i Hajdučki Kladenac. Sa prva dva izvora dovedena je voda u selo i uvedena u svako domaćinstvo.
U selu postoji oko 130 bunara dubine od 3 do 11 metara. Voda je različitog kvaliteta. Budući da je u selu izgrađen vodovod bunari nemaju onu važnost koju su ranije imali.
Zemlje i šume.
Atar sela Čekmina zahvata prostor od 1196 hektara, od čega na njive i bašte spada 682, voćnjake 3, vinograde 47, lovade 20, pašnjaci 29, šume 361 dok je neplodno 49 hektara.
Zemlja nosi ove nazive: Morvište, Jabuče, Kavgalija, Kaštavarke, Studenka, Turske Njive, Crno Trnje, Čivčište, Paraspur, Golemi Lug, Selište, Čekmingrad, Vujinske Njive, Gornje Livade, Dugačka Valoga, Livade, Nuninka, Odrovlje, Staro Lojze ili Rid, Jeleni Rogovi, Kućište, Gumnište, Šiljegarnik, Blace, Visoko Bilo, Stajkovača, Nišaljka, Mali Lipik, Gradiška Dolina, Lan'k, Veliki Lipik,Čibukovica, Crvena Bara, Šaćirište, Široka Arnica, Zmijarnik, Ostrikovica, Jezero, Dobra Glava, Slanište, Budžak i Golemi Lug.
Postanak sela i prošlost.
Čekmin je staro srpsko selo, nastalo pre dolaska Turaka pa su legende o nastanku imena sela u vezi sa Turcima plod narodne mašte. Prvi put se pominje u turskom sumarnom popisu sela u nahiji Dubočici u početku XVI veka kao timarsko selo.
Kroz mnogo vekova; Čekmin se mogao pomešati, kao što se pripoveda u narodu i pominju Selište i Gumnište. Sva ta mesta u kojima ima traga ljudskog prisustva govori o tome da je ovaj kraj bio oduvek naseljen. Verovatno su još stari Dardanci a za njima i Rimljani imali svoja naselja na ovom prostoru.
Posle Gilhanskog hatišerifa i ukidanja spahijskog sistema u turskoj imperiji, Čekmin nije sačuvao status slobodnog sela, već je počitlučen od strane dvojice turskih feudalaca od kojih je jedan bio od porodice Pašagića, verovatno Emin paša, grdanički gospodar. Drugi deo sela pripao nekom Avdilu.
Poreklo stanovništva.
Čekmin je odmah posle oslobođenja od Turaka imao 50 kuća. Danas u njemu ima preko 246 domaćinstava, a prema popisu iz 1971. godine, i 1207 stanovnika.
U Čekminu žive ovi rodovi:
Starosedeoci:
-Grabinci, Tutompirci, Lingurci, Jovančini, Gavčini (Stevanovići), Lazarovi, Mitkinci, Blagojinci,Kockinci (Tošići), Vujinčiki, Nastasovi (Conići), Saglamci, Vukovci.
Nepoznatog porekla:
-Baličkovci, Vojincičini, Večerkovi, Ničinci, Canjinci i Trskanovi (Ignjatovići).
-Micakovići su poreklom iz Dobriča.
-Jovanovići. U rodu Lingurci ima Kostadina, koji vodi poreklo iz Donjeg Barbeša. Prezivaju se Jovanovići.
-Koradaci vode poreklo iz Šumadije. Od njih su:
-Stojiljkovići, Stojanovići, Jankulovi, Bakalčine, Marinkovići ili Jankovi.
-Janjini. Po nekima su starosedeoci i živeli još dok je selo bilo na lokalitetu Selište. Po drugima vode poreklo iz Malošište.
-Vranjanci ili Gočobije su iz okoline Vranja.
-Lebanci su iz Lebana. Potiču od Cvetana, koji je bio sluga kod gospodara dela sela – Avdila.
-Ižini su iz Predejana.
Zanimanje stanovnika.
Čekninčani seju na svojim poljima pšenicu i kukuruz kao dve osnovne kulture u kojima se javlja tržišni višak. Bave se i povrtarstvom na znatnim površinama. I vinogradarstvom. Od povrća gaje papriku, kupus i krompir – u većim količinama. U poslednje vreme bave se uzgojem duvana.
Stočarstvo je stajsko. Čuvaju se u proseku po dve krave po domaćinstvu.
Čekmin ima novu školsku zgradu sa lepim školskim dvorištem zasađenim cvećem.
IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Leskovačko Polje i Babička Gora“ nastaloj na osnovu prikupljenih podataka 1977. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
The post Poreklo prezimena, selo Čekmin (Leskovac) appeared first on Poreklo.