Poreklo stanovništva sela Vošanovac, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan
Položaj sela.
Vošanovac se nalazi na stranama potoka, Bučina, koji se uliva u Čokordin. Kuće seoske su po brdskim stranama, koje ovaj potok opkoljavaju.
Vode i klima.
U selu ima više kladenaca: Kladenac pod Kosu, Živadinovski Kladenac, Milošev Kladenac, Opštinska Česma, Ljubisavljev, Miletin, Bugarski i Radosavljev. Osim kladenaca ima i bunara. U ataru seoskom ima jedan kladenac, od kojeg polaze potočići, kao Vrelo: Točak, Nerezina.
Klimske osobine v selu su kao i u celoj oblasti, samo što zapadni vetar ovde zovu prečac.
Zemlje i šume.
Zemlja za obrađivanje je van kuća, a nalazi se na mestima: Lipar, Torovište, Točak, Veliko Polje, Krivaja, Kosica, Nerezina, Čukar, Draževac, Lipova Gora, Košarnja, Bučina i Kosa. Najdalje je mesto Lipova Gora, koja je jedan sat od sela udaljena. Na ovim mestima su i njive i livade i šume. Zemlja je sva po rodnosti uvršćena u drugi red, a zasejana je žitom i kukuruzom.
Tip sela.
Vošanovac je zbijeno selo. Kuće su njegove poređane duž potoka, po brdskim stranama Kosice i Čukara. Kroz selo prolazi jedan seoski drum, a selo se deli na dve male. Od opštinske kuće, gde je ujedno i krčma, pa uz potok jeste Gornja Mala, a niz potok do reke jeste Donja Mala. No, i ove se male dele na manje. koje nose naziv prema porodicama što u njima žive. Tako u Gornjoj Mali su: Živadinovska, Brankovska, Banjska; a u Donjoj : Zelenkovićska, Bugarska, Krajinska i Vlaška. Škola je u Gornjoj Mali. Cne su ove male odvojene jedna od druge, a stanovništvo se ne razlikuje meću sobom ni po nošnji, ni po govoru, izuzevši stanovništvo u Vlaškoj Mali, gde znaju po malo i vlaški.
U novije vreme ima desetak kuća, što su otišle na imanje i tamo stalno žive. Zadruga ima, ali su dosta male. Najveća je zadruga Veljka Nikolića, koja broji 15 duša.
Seoska je zavetina o Đurđevdanu, a preslava Poljobranilac (2 V).
Priče o imenu sela.
Po pričama selo se od starine zvalo Dobroseljci, ali nije bilo na ovome mestu, već na mestu Torovištu, sada zvanom Selištu. Ali, kad ih Turci počeše ganjati i mučiti, oni se razbegnu. Jedni prebegnu iza Lipara i to behu mahom po poreklu iz Bosne i zbog toga i selo nazovu Bošnjak. Drugi pobegnu ovamo u potok Bučine i tu se nastane. U to vreme, priča veli, bile su na niže ispod sela kod reke košare Kneza Lazara, zbog čega se sada ovo mesto zove Košarnja. Jedan iz Bučina siđe u Košarnju, pa ukrade jednog vola iz košare kneževe i utekne. Ali se to sazna i od toga doba nazovu ovo selo Vošanovac.
Osnivanje sela i poreklo szanovništva.
U povelji Kneza Lazara, selo Vošanovac bilo je podareno manastiru Gornjaku, što znači da je njegova starost velika. Po narodnom kazivanju o osnivanju sela vidi se da je ovo selo obnovljeno, dakle, da je moralo biti raseljeno, pa da su ponovo na isto mesto došle nove porodice. Tako prve porodice, koje su na ovom mestu osnovale selo, jesu: Ivanovci i Brankovci. Za Ivanovce zna se da im je čukundeda došao iz Dobroseljaca u Moravi, a za Brankovce znaju da im je došao čukundeda, ali odakle niko se ne seća. Ovi su bili prvo na Selištu, pa su prešli ovamo u Bučine. Ovo je bilo u prvoj polovini XVIII veka, odmah za njima došao je pradeda Zelenkovića iz Morave (Paraćina), i on se nastani na novom mestu. Trijestinu godina docnije, za ovima došli su ubrzo jedna za drugom i ove porodice: Mladenovići iz Crne Reke. Živadinovci iz „Erske“, a oko ustanka došli su dedovi Krajinaca iz Krajine, Banjci iz Aleksinačke Banje, Bugari iz Vidina, Vlasi iz Nikoličeva u Crnoj Reci, Čodići iz Crne Reke, Mićovci iz Crne Reke i Pešići iz Crne Reke. Ostali doseljenici su noviji. Poslednja porodica je doseljena nema od tog doba 30 godina.
U selu su ove porodice:
-Ivanovci (7) y Donjoj Mali, iz Dobroseljaca y Moravi. Slave Sv. Nikolu.
-Brankovci (12) y Gornjoj Mali, slave Sv. Iliju.
-Zelenkovići (11) u Donjoj Mali, iz Paraćina. Slave Sv. Aranđela.
-Mladenovići (2) y sredini sela, iz Slatine u Crnoj Reci. Slave Sv. Nikolu.
-Živadinovci (10) u Gornjoj Mali, iz Kruševca. Slave Sv. Stevana.
-Krajinci (8), slave Sv. Jovana i:
-Vokići (10), slave Sv. Nikolu. Ovi su y Donjoj Mali. Rođaci su i doseljeni su iz Krajine.
-Banjci (10) u Gornjoj Mali, iz Aleksinačke Banje. Slave Sv. Vračeve.
-Bugari (15) rastureni, iz okoline Vidina, slave Sv. Nikolu.
-Đorđevići (10), slave Petkovicu;
-Čodići (9), slave Petkovicu;
-Mićovci (1), slave Sv. Luku i:
-Pešići (5), slave Sv. Savu. Svi su u Vlaškoj Mali. Poreklom su Vlasi, a došli su iz Nikoličeva u Crnoj Reci.
-Stevanovići (3) u Donjoj Mali, iz Boževca. Slave Đurđic.
-Đovdinci (2) y Donjoj Mali, iz Đovdina. Slave Sv. Agatonija.
-Pavlovići (2) u Donjoj Mali, iz Crljenca. Slave Sv. Nikolu.
-Ivanovi (2) u Gornjoj Mali, iz Senja u Moravi. Slave Đurđic,
-Andžići (2) u Donjoj Mali, iz Lukovice u Moravi. Slave Sv. Aranđela.
-Milovanovići (2) y sredini sela, iz Paraćina. Slave Sv. Nikolu.
-Živanovići (2) u Donjoj Mali, iz Batuše. Slave Sv. Nikolu.
-Pudići (1) y Donjoj Mali, iz Morave, slave Sv. Nikolu.
Iz ovoga se vidi da je selo raslo više priraštajem nego doseljavanjem, jer od 126 kuća u selu preko 100 kuća imaju oko 100 godina, kako su na ovom mestu. Najnoviji doseljenici su došli više radi kupovine imanja ili na imanje.
Pa i u rasporedu kuća ogleda se izvesna pravilnost u pogledu starosti. Donja Mala manje više sva je naseljena najnovijim doseljenicima.
Prema svemu, Vošanovac je počeo naseljavati se u prvoj polovini XVIII stoleća, a glavnu masu stanovnika dobio je pri kraju istog i u početku XIX stoleća.
S ovoga mesta od Turaka nisu bežali, ali su bežali od kuge u šume.
Starine, selište, groblja i dr.
Vošanovac ima jedno selište u Torovištu gde je bilo. kao što rekosmo, selo. Isto tako nalazi se i u potoku Bučine jedno selište, za koje ne znaju čije je.
Na mestu Nerezini nalaze se čapari od tugala, pa i cele tugle, parice, stakla, zgure i cigle, kao da su tu bile neke radionice. U potoku ispod sela i kod mesta Branika nahode se vazda koje kakve gvožđurine, spravice, kao: kantari, sikirice, koplja i dr., a više toga mesta u Braniku nalazilo se i groblje, koje zovu Jelinsko groblje, gde se takođe nalaze parice.
Na mestu Selištu nađen je trag nekog temelja i seljaci zovu to Crkvište.
Stari put išao je više sela brdom Kosom u Oreškovicu.
Seosko je groblje zajedničko sa grobljem sela Bošnjaka na Torovištu kod Selišta. Ovo je još jedan dokaz o onome da je selo bilo zajedno sa Bošnjakom na Selištu.
Zanimanje stanovništva.
Zanimanje je stanovništva zemljoradnja i stočarstvo, a gaje po malo i voće, naročito šljive, a rade i po neki zanat, kao: krpački, dunđerski, ciglarski i abadžijski. U selu ima jedna krčma.
Ima i pet ciganskih kuća. Svi su i kovači i lautari - svirači, a nastanjeni su usred sela. Govore ciganski i srpski.
IZVOR: Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.
The post Poreklo prezimena, selo Vošanovac (Petrovac na Mlavi) appeared first on Poreklo.