Poreklo stanovništva sela Gornje Punoševce (po knjizi Punuševce), Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Pčinja“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih u leto 1949. i 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Selo je izrazito planinsko; leži na jugoistočnoj padini planina Motina, na zemljištu visokom oko 1100 metara. Susedna sela su: Punošvece u slivju Južne Morave na zapadu, Margance na jugu, Barelić na severu i Koćura na istoku.
Vode.
Voda za piće dobija se sa izvora, od kojih neki leti presušuju. Poznatiji izvori su: Golem Kladenac, Simonovski Kladenac, Lekovita Voda i Češma.
Zemlje i šume.
Oko sela su potesi sa njivama, pašom i šumom. Zovu se: Barski Dol, Šugina Bara, Motino, Selište, Rija, Gradobija, Manastirište, Struganica, Grabanovo Gumno i Lekovita Voda.
Tip sela.
Punoševce je selo razbijenog tipa i podeljeno je na Gornju ili Barlinsku i Donju ili Simonovsku Mahalu. Rastojanje između mahala iznosi oko 500 metara. Mahale se dele na manje rodovske grupe kuća.
Ukupno u selu ima šest rodova i 28 domaćinstava, prema podacima iz 1949. godine.
Postanak sela, prošlost i starine.
Pisani pomen o Punoševcu očuvan je u pomeniku manastira Prohora Pčinjskog. U navedenom pomeniku selo ja zapisano kao Plioševci.
U selu postoji Selište, koje leže između mahala. Ono spada u stara selišta; na njemu je nekada bilo selo čiji su se stanovnici kasnije iselili. Današnji meštani ne znaju kada je i zbog čega staro selo uništeno.
Naziv Manastirište odnosi se na potes koji leži na granici atara između Punoševca i slivu Pčinje i susednog Punoševca u slivu Južne Morave. Tu je nekda bio manastir. Ranije su se meštani okupljali na Manastirištu i palili sveće. Od 1878. do 1912. godine preko Manastirišta vodila je granica između Srbije i Turske.
Današnje selo su osnovale, odnosno obnovile, tri ili četiri porodice, za koje se ne zna da li su starinačke ili doseljene. Među njima su bili preci današnjih rodova: Simonoski, Selištarci, Miajlinci i dr.
U Punoševcu, na jugozapadnoj strani, postoji crkva posvećena Sv.Đorđu – u Barlinskoj Mahali. Crkva je iz 1827. godine i oko nje se nalazi groblje današnjih stanovnika. Pre toga na ovom mestu je bilo Crkvište.
Iz pčinjskog Punoševca bilo je čestog iseljavaanja posle 1878. godine. Zbog toga se u selu danas vide mnoge ruševine od kuća pojedinih iseljenika.
Poreklo stanovništva.
Rodovi su:
-Simonoski, Aranđelovdan. Neki misle da su oni starinci. Jedna njihovo porodica se 1949. godine iselila u Karavukovo – Bačka.
-Selištarci, Nikoljdan. Kako su živeli na Selištu, moguće je da su starinci.
-Miajlinci, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo. Pre tri godine jedna njihova porodica prešla je u „Gnjilansko“.
-Zlatkovi, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo. Jedna njihova porodica nedavno se iselila u Banat.
-Deda-Petkovi, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo. Jedna njihova porodica se skoro iselila u Banat.
-Lisjaci, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo. Kuće su im blizu Koćurske Reke. I pored udaljenosti smatraju se da žive u Barlinskoj Mahali.
Rodovi koji imaju istu Krsnu slavu ne stupaju u bračne veze.
Seoska slava je Đurđevdan.
IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Pčinja“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih u leto 1949. i 1950. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
The post Poreklo prezimena, selo Gornje Punoševce (Vranje) appeared first on Poreklo.