Poreklo

Poreklo stanovništva naselja Lozane, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Lozane je podignuto na prisojnim stranama, blago zaobljenih brežuljaka diluvijalne terase pustorečke kotline, u slivu Oransske reke.

Tip sela.

Lozane je selo zbijenog tipa. Podeljeno je u mahale: Jevrejci, Bander i Buzadžije.

Ime sela.

U korenu ovog toponima je reč „loza“, svakako vinova loza. Prema tome, na ovom mesti, verovatno, je u doba srpske srednjovekovne države gajena vinova loza, za koju granu poljoprivredne aktivnosti ovaj teren ima dosta prednosti, pa je selo, zaseljeno na ovom mestu, dobilo ime toponima loza – lozja; Lozjane – Lozane.

Vode.

Kroz selo teče Lozanska Reka. To je jedan potočić čije je izvorište iznad sela na lokalitetu Bandera, a neposredan izvor se zove Stublina. Potočić teče i smeru jugoistoka i na mestu Rastanci uvire u Oransku reku.

U ataru sela Lozana, osim izvora Stublina ima i drugih kladenaca ili izvora: Labura, Sastanci, Kojin Izvor, Kod Vojine Kuće i u samom selu još dva izvora. U novije vreme 25 domaćinstava dovelo je vodu iz lokaliteta Bujerove bašte a još tri iz lokaliteta Buzal'k.

Iz prošlosti sela.

Kada je Mita Rakić obilazio pustorečka sela u toku naarodnooslobodilačkog rata 1877/78. godine, posetio je i selo Lozane, pa je o njemu zabeležio da u selu ima tri arnautske kuće. Kod naših istraživanja u jesen 1975. godine saznali smo da je u Lozanu bilo 11 arbanaških kuća. Mita Rakić zabeležio je i ovo: „Kažu da u Žitnom Potoku, Zlati i Lozanu rađa najbolje žito u Novoj Srbiji“.

Sudeći po lokalitetima Crkvište i Stubline, može se sa pouzdannjem tvrditi da je Lozane staro srpsko selo, ali o njemu nije sačuvan nijedan pisani spomen.

Zemlje i šume.

Atar sela Lozana obuhvata prostor od 479 hektara, od čega na oranice i bašta pada 241 hektar, voćnjaci 24, vinogradi 9, livade 68, pašnjaci 99, šuma 18 dok je neplodno 18 hektara.

Zemljište nosi ove nazive: Buzaluk, Crkvište, Cerov Dub, Barčici, Labura, Vučikas, Šarena Bandera, Lojza, Stublina, Vojnici. Zemlja je po kvalitetu V, VI i VII klase; smonica, liska i peskuša. Debljina sloja je oko 25 santimentra a ima i do dva metra.

Poreklo stanovništva.

Lozane spada u pustorečka sela čije je stanovništvo u stalnom opadanju; godine 1953. imalo je 69 domova sa 478 stanovnika; 1962. – 70 – 374 a 197.1 59 domova i 248 stanovnika. Iseljenika ima iz svih rodova.

Sadašnje stanovništvo čine ovi rodovi:

-Veličkovići-Jevrejci su doseljeni iz Trgovišta.

-Milenovići su doseljeni iz sela Zlodovca – Pčinja.

-Đorđevići (Stojan) doseljeni su iz Turjana – prizetko.

-Zlatanovići-Kojini su iz Zlotovca.

-Stajići-Burduci su iz Zlodovca.

-Ivanovići su iz Zlodovca.

-Zlatkovići su iz Zlodovca.

-Pešići-Tupanci su iz Zlodovca.

-Stajići su iz Zlodovca.

-Jovanovići su iz Zlodovca.

-Veličkovići drugi su iz Zlodovca.

-Simonovići-Popakorvci su iz Zlodovca.

-Mladenovići-Turčin su iz Zlodovca.

-Stefanovići su iz Zlodovca.

-Simići (Milivoje) – Borozanac su iz Zlodovca.

-Stankovići – Romi su iz Zlodovca.

-Stojanovići (Milan)-Tupanac su iz Zlodovca.

Naseljavanje današnjih rodova počelo je 1880. godine.

U Lozanu postoji crkva koja slavi Vidovdan i Malu Gospojinu. Podigli su je meštani Lozana, Turjana i Orana oko 1900. godine. Sada je napuštena. Zvonik nije imala. Crkva se nalazi u mahali Zlatanovići. Lozančani se iseljavaju u Leskovac, Lebane, Požarevac, Smederevo i Beograd.

Zanimanje stanovništva.

Lozančani seju na svojim njivama pšenicu, kukuruz , ovas i ječam. Sade i krompir za svoje potrebe. Imaju svoje baštice pored potoka sa povrćem. Od voća gaje šljive raznih vrsta i od nje peku rakiju. Ima domaćinstava koja ispeku i po 1000 litara, u proseku 200 litara. Vinogradi su mali, 10-15 ari. Prave vino za svoje potrebe.

U selu imaju dva privatna traktora.Oni su dovoljani da izoru svu zemlju. Setva je ručna a žetva kombajnima.

Od stoke čuvaju krave, malo ovaca i svinje za svoje potrebe.

Lozančani su građevinari. Rade u Beogradu u preduzećima i Leskovcu. Ima ih i u inostranstvu.

Omladina se školuje i napušta selo.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Lozane (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Magaš, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Magaš se nalazi u zapadnoj zoni pustorečke oblasti, na brežuljcima srednje divulijalne terase Leskovačkog Jezera, u koju je Magaška Reka usekla svoje duboko korito.

Tip sela.

Magaš spada u pustorečka sela zbijenog tipa.

Ime sela.

Po legendi, u Magašu su čuvani u davna vremena magarci, pa je selo po tome dobilo ime. U doba srpskog feudalizma, srpska vlastela i crkva, u nekoj vrsti planiranja proizvodnje, određivali su šta će ljudi koga sela raditi: gajiti svinje, dresirati sokolove, pse, uzgajati konje, obavljati razne zanate, praviti strele, tule, samare, elemente kola, podrumske sudove i dr. Kako je magarac domaća životinja koja se rado koristila za prnošenje tereta, naročito u brdskim krajevima, moguće da su stanovnici Magaša imali zadatak da gaje magarce.

Vode.

Kroz Magaš prolazi Magaška Reka. Ona ovo ime nosi od lokaliteta Delivode, gde se potok, koji silazi sa Radana, deli Ivanjsku i Magašku Reku sa poznatom legendom o deobi ove reke. Izvorište potoka iz koga se obrazuju ove dve reke nalazi se na lokalitetima: Oman ili Partizanska Bolnica – gde ima dva izvora i iznad Loparde i Pejićeve strugare. Magaška Reka je bogatija vodom od Ivanjske i uliva se u Pustu Reku iznad Gornjeg Brestovca.

U selu ima bunara a ima i spomen-česma koja je u sredini sela.

U ataru Magaša ima više izvora i kladenaca. Pomenimo ove: Džamiski Kladenac, Arnautska Česma ili Stublina, Vodeničište ili Arnautska Vodenica, Bander ili Dz'rdzin Kladenac i Jazbine.

Starine u selu.

Crkvište sa ostacima zidova nekadašnje crkve. Kultno je mesto i danas. Osim toga u selu postoji crkva posvećena Sv. Prokopiju.

Postanak sela i prošlost.

Magaš je staro srpsko selo, nastalo verovatno u doba nastanka srpske srednjovekovne države. Kao važno selo imalo je u prvoj polovini XV veka crkvu u kojoj je služio sveštenik nastanjen u istom selu. U selu je bio rod Popovići, od kojih je jedan, neki Dabisav bio jemac za dug Miloša Gakovića iz Hainovca kod Mihaila Lukarevića, novobrdskog trgovca.

Pred kraj XVIII i početkom XIX veka Arbanasi su iz ovog sela otisli srpsko stanovništvo i ovde se naselili. Imali su u selu i svoju džamiju.

Zemlje i šume.

Magaš je najrasprostraniji atar od svih ela Puste Reke, koji iznosi 2659 hektara. Od ove površine pada na oranice i bašte 565 hektara, voćnjake 54, vinograde 6, livade 467, pašnjake 329, na šumu 1100 dok je neplodno 48 hektara.

Zemljište nosi ove nazive; Divane, Kamen, Kodr, Bander, Krajnji Rid, Srednji Rid, Nada Češmu, Padine, Jeminov Rid, Gradež, Goli Rid, Padine, Crkvište, Goli Rid, Tišak, Padinska Šuma, Kamenjak, Zlatanske Njive, Stanci, Oranice, Ravnište, Ogranja, Bander drugi lokalitet, Stranje, Tivina Kuća, Radosinjci Deda, Stanijine Njive i Stara Reka.

Poreklo stanovništva.

Populacija Magaša je u stalnom opadanjeu. Od 682 sstanovnika, koliko ih je bilo 1953. godine, pao je na 495 – 1971. godine. Danas ih je još manje.

Današnje stanovništvo sela čineovi rodovi:

-Nikolići su doseljeni iz Crne Trave.

-Golubovići su iz Crne Trave.

-Gligorijevići su iz Crne Trave.

-Ilići-Bugaraši su iz Crne Trave.

-Stankovići su iz Crne Trave.

-Krstići su iz Crne Trave.

-Dimići su iz Crne Trave.

-Jovanovići su iz Crne Trave.

-Stojičići-Radosinjci su iz Radosinja kod Crne Trave.

-Milivojevići su iz Radosinjaca – Crna Trava.

-Ivanovići su iz Radosinjaca.

-Jankovići su iz Radosinjaca.

-Krstići drugi su iz Crne Trave.

-Đorđevići su iz Crne Trave.

-Stefanovići su iz Crne Trave.

-Milenkovići su iz Crne Trave.

-Conići su iz Crne Trave.

-Jovanovići drugi (Parapude, Ljugci, Petkanci) su iz Crne Trave.

-Jovanovići treći-Vlasinci su iz Crne Trave (?)

-Radosavljevići-Čukurusci su iz Čukur Mahale u Crnoj Travi.

-Krstići treći-Slavkovci su iz Crne Trave.

-Petkovići su iz Crne Trave.

-Jovanovići četvrti su iz Crne Trave.

-Jocići su iz Crne Trave.

-Dimitrijevići su iz Crne Trave.

-Mitrovići su iz Crne Trave.

-Mitrovići drugi-Arizan su iz Crne Trave.

-Videnovići su iz Crne Trave.

-Miltenovići su iz Crne Trave.

Romi:

-Bećirovići

-Omsanovići

-Rečkovići.

Zanimanje stanovništva.

Magašani se bave zemljoradnjom. Seju pšenicu, kukuruz, raž, ječam, ovas. Zemlja je dobra. Krompir sade za svoje potrebe.

Imaju dosta voćnjaka. Od voća neguju šljive svih vrsta, jabuke svih vrsta. Od šljiva peku rakiju. Svaka kuća popije u proseku 300 litara rakije u toku godine. Neki ispeku id do 2000 litara rakije a ima ih više koji ispeku 500 litara.

Imaju vonograde. Grožđe je dobrog kvaliteta. Proizvodi se samo za svoje potrebe.

U selu čuvaju krupnu stoku. Po domaćinstvu 3-4 grla. Svinje svaka kuća 2-3 komada. Ovce se sada malo čuvaju. Ima ih u celom selu 400-500 brava. Konja u selu ima 5 ili 6. Romi imaju dva magareta. Živinu čuva svaka kuća. Pčelarenjem se bavi samo 5 kuća.

Pečalbarstvo je jako razvijeno. Svaka kuća ima 2-3 pečalbara: zidara, keramičara, tesara, fasadera. Leti rade po gradovima a u jesen dolaze kućama. Neki su se nastanili i šalju novac kući.Omladina se slabo opredeljuje za zemljoradnju. Domaćinsva su staračka, zemlju obrađuju starci i žene.

U Magašu su registrovane četiri zanatske radnje: krojačka, zidarsko-fasaderska i dve ugostiteljske.

Imaju prodavnicu Trgovinskog preduzeća „4. jul“.

Selo ima četvororazrednu osnovnu školu kao istureno odeljenje osnovne škole u Gornjem Brestovcu.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Magaš (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Majkovac, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Majkovac se nalaazi na stranama bregova, na nižem delu najviše diluvijalne terase Leskovačkog Jezera koja pada od Petrove Gore ka istoku i severoistoku.

Tip sela.

Majkovac je selo zbijenog tipa. Graniči se sa selima: Slišane, Borince, Obražda, Ivanje, Vujanovo i Orane. Mahale Majkovca nose ove nazive: Pavlovska, Zverci, Muljuzi. Gornja Mala, Pržan i Rupci.

Ime sela.

Da li je ovaj toponim posesivni pridev od imenice „majka“ ili ima drugo značenje, ne zna se pouzdano niti u selu neko ima objašnjenje o imenu ovog sela.

Vode.

Kroz Majkovac protiče Borinačka Reka. Ispod sela u ovu reku se uliva Obraška Reka i dalje teče ka potesu Širine, na kome se spaja sa vodom Ivanjske Reke.

U selu ima nekoliko izvora: Izvor u Gornjoj Mahali i nekoliko uz reku. Iako je teren brdovit, izdanska voda se svuda javlja, pa u selu ima bunara dubine 10-12 metara. Postoji „turski“ bunar, koji je zatrpan.

Iz prošlosti sela.

Najranije podatke o selu Majkovcu zabeležio je Mita Rakić u studiji „Iz Nove Srbije“. Rakić je zapisao da je on odmah o oslobođenju ovih krajeva od Turaka u selu našao dve arnautske i jednu srpsku kuću. „Selo je inače pusto“ zabeležio je Rakić, „ i nije ni po čem znatno, sem jednog sveca. To je jedan derviš...star preko 80 godina; tu se i rodio, slep je i uzet“. U Majkovcu je za vreme Turaka bilo više srpskih kuća, pa su se, pred nasiljem Arbanasa iseljavali. Tako se iz sela iselio Stojan Kolarac – Stokar sa svojih pet sinova i jednom kćeri posle krvavog sukoba sa Arbanasima i naselio u Granici, gde i sada njegov rod živi i broji 20 kuća.

Zemlje i šume.

Majkovac ima mali atar, svega 224 hekatara. Od ove površine oranice i bašte zahvataju 79 hektara, voćnjaci 9, livade 34, pašnjaci 61, šuma 33 dok je neplodno 8 hektara.

Zemlja nosi ovih nazive: Jasika, Kućište, Trševine, Padine, Otavište, Odžine Kuće i Tursko Groblje – Grobište.

Po sastavu zemlja je žuta ilovača, peskuša, liska (sa slojem dubine 10 sm).

Poreklo stanovništva.

Po broju domova i stanovnika, selo Majkovac, spada u najmanja sela Puste Reke. Godine 1953. imalo je 5 kuća i 183 stanovnika; 1971. godine imalo je 34 kuće i 150 stanovnika.

Sadašnje stanovništvo čine ovi rodovi:

-Atanaskovići su doseljeni sa Vlasine.

-Momčilovići-Zverci su sa Vlasine.

-Ljubenovići su sa Vlasine.

-Đorići-Muljuzi su iz Vrle Reke – Vlasina.

-Stojanovići su starosedeoci, imaju srodnike u Granici.

-Mitići, po deda Miti koji je živeo 112 godina, doseljeni su iz Ćustendilskog kraja.

Zanimanje stanovnika.

Majkovčani se bave zemljoradnjom i na svojim parcelama seju pšenicu, kukuruz, ječam i ovas. Sade i krompir za domaće potrebe. Od voća gaje šljive, jabuke i kruške. Od šljiva peku rakiju. Od zemljoradnje nikada nisu živeli. Oduvek su zidari i tesari. Kao pečalbari odlaze na rad po raznim gradovima Srbije. U selu žive samo staračka domaćinstva.

Selo nema školu a mali broj dece školskog uzrasta pohađa osnovnu školu u Borincu.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Majkovac (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Mijajlica, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Mijajlica se nalazi na padinama blagozaobljenih brežuljaka oko jedne ovalne dolinice čijom sredinom teče, sa zapada na istok, Mijajlički Potok, leva pritoka Caričinog Potoka.

Tip sela.

Pojedine mahale ovog sela, zbijenog tipa, među sobom su odvojene njivama, pašnjacima, livadama i voćnjacima, a poređane su sa obe strane potoka, pa selo ima izdužen oblik. Susedna sela su: Šrulac, Svinjarica, Bačevina, Slišane, Orane, Lozane, Lozane, Turjane, Kamenica i Seki-Dol.

Ime sela.

Naziv ovog sela je svakako postao od imena osnivača ili baštinika Mihaila – Mihajla – Mijajla. U narodu se Mijajlica izgovara sa jakim naglaskom na predposlednji slog, odnosno samoglasnik „I“.

Vode.

Kao što je već rečeno, sredinom dolinice oko koje je Mijajlica, teče Mijajlički Potok. Ovaj potok se zapadno od sela formira od tri potočića – Lošeg Potočeta, bačevinskog Potočića i Šopetarskog Potočića.Ovi potočići se sastaju na lokalitetu Sastanci na oko 800 metara od ćuprije na putu Lebane – Orane kod Vojine vodenice i tako formiraju Mijajlički Potok koji prima sa leve strane Gavrilovski Potok.

U ataru sela Mijajlice postoje brojni kladenci: Filinski, Kovačevski, Ljunski, Gavrilovski, Vasiljkov, Jevrosin, Milutinov, Barski i Šopetarski Kladenac.

Gotovo svaka kuća ima bunar čija je dubina od 14-22 metra i svi imaju laku i pitku vodu.

U najnovije vreme pojedini meštani su počeli sa izgradnjom vodovoda iz bunara sa udaljenijih mesta i dovođenjem vode u svoja dvorišta i kuće.

Zemlje i šuma.

Atara sela Mijajlice obuhvata prostor od 639 hektara. Od toga su njive i bašte 351 hektar, voćnjaci 25, vinogradi 8, livade 66, pašnjaci 127, šuma 46 dok je neplodno 16 hektara.

Zemlja je smonica crne i žute boje, negde pomešena sa sitnim belim oblucima. Ima „liske“ i peskuše. Većinom je crna smonica.

Zemlja nosi ove nazive: Donje Mijajlice, Filinski Rid, Lozja, Lačarske Livade, Potoci, Ravnjak, Dubrava, Goleme Livade, Guškino, Slišanski Rid, Prisoje, Trska, Lošo Potoče, Ciganski Rid, Crkvište, Topolovo, Breg i Strane.

Postanak sela i prošlost.

Selo Mijajlica je staro srpsko selo. Postojalo je još u doba srpske srednjovekovne države. I u ovom selu Lukarević je imao poslovne veze sa njegovim stanovnicima, među kojima je bio pop Radivoje Pribilović, koji je kod Lukarevića bio i dužnik i jemac. Iz ovog sela je i neki Priko, za koga jemči Novak Radosavljević iz Caričine.

U selu Mijajlica, ispod Crneske Mahale, pored puta Bojnik – Orane nalaze se ostaci pravoslvane crkve, čiji kameni temelji vire desetak santimetara iznad zemlje. Crkva ima velićinu sa unutrašnje strane 3 h 6 metara. Uočava se ovalna apsida na istoku.

U ovoj crkvi je svakako služio Lukarevićev dužnik pop Radiovije Pribilović u prvoj polovini XV veka. Kao i mnoge druga srpske crkve, i ovu su Turci ili Albanci porušili, pošto se srpski narod iselio zbog zuluma.

Kultno mesto u Mijajlici bilo je Lekovito Kladenče u Maloj Mijajlici. Na kledenče su dolazili ljudi obolelih očiju, ispirali oči i ostavljali belege. Bili su izlečeni.

Poreklo stanovništva.

I Mijajlica spada u pustorečka sela čiji broj stanovnika iz godine u godinu opada. Ovo selo je 1953. godine imalo 755 stanovnika a 1971. – 596.

Sadašnje stanovnišvo čine ovi rodovi:

-Filipovići-Filinci su doseljeni iz Krive Reke.

-Uroševići su iz Krive Reke.

-Stankovići su iz Krive Reke.

-Jevtići su iz Krive Reke

-Markovići su iz Krive Reke.

-Milenkovići su iz Krive Reke.

-Đorđevići su iz Krive Reke.

-Cvetkovići su iz Crne Trave.

-Mitrovići su iz Crne Trave.

-Spasići su iz Crne Trave.

-Miladinovići su iz Crne Trave.

-Petrovići-Šubarci su iz Kololeča – Kosovska Kamenica.

-Markovići su iz Kosovske Kamenice.

-Jovanovići su iz Kosovske Kamenice.

-Nikolići su iz Kosovske Kamenice.

-Đorđevići su iz Kosovske Kamenice (Krive Reke).

-Stojanovići su iz Kosovske Kamenice.

-Dojčinovići su iz Crne Trave.

-Marinkovići su iz Kosovske Kamenice.

-Dimitrijevići su iz Kosovske Kamenice.

-Stanojkovići su iz Kosovske Kamenice.

-Simići su iz Kosovske Kamenice.

-Sokolovići su nepoznatog porekla.

-Golubovići ne znaju za svoje poreklo.

-Savići ne znaju za svoje poreklo.

-Joksimovići su nepoznatog porekla.

-Petkovići su iz Kostadinca – Giljansko.

-Vasići su iz Kostadinca – Giljansko.

-Perići-Ljumci su iz Kololeča – Kosovska Kamenica.

-Zdravkovići su iz Kololeča.

-Ilići su iz Kololeča.

-Mihajlovići su iz Kololeča.

-Stefanovići su iz Kololeča.

-Tasići su iz Kololeča.

-Jovanovići-Crnci su iz Kostadinca.

-Petkovići-Crnci su iz Kostadinca.

-Ivanovići-Sraganci su iz Sedreva, Gnjilansko.

-Jovanovići su iz Sedreva.

-Perići su iz Stanišora – Giljansko.

-Arsići su iz Stanišora.

-Nedeljkovići su iz Stanišora.

Svi ovi rodovi naseljeni su u ovima mahalama Mijajlice: Dilinska, Kačarovska, Donja Mijajlica, Šubarska, Kovačevska, Porićanska, Grobljanska, Savićevska, Ljumska, Crnska, Draganska, Šoperatska i Gavrilova.

Zanimanje stanovništva.

Osnovno zanimanje je zemljoradnja. Najviše se gaji pšenica i kukuruz sa tržišnim viškovima. Krompir sade samo za domaće potrebe. Vinogradarstvo takođe. Od voća se najviše gaji šljiva „šumadinka“. Od nje se peče rakija. Svako domaćinstvo ispeče po 200 litara rakije a neki i čitavih 1000 litara. Osim šljiva ima jabuka i krušaka.

Uz zemljoradnju se gaji stoka. Po dva govečeta u proseku. Ovaca sasvim malo.

Omladina se škole i ide na razne zanate i službu.

U Mijajlici postoji četvororazredna osnovna škola.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Mijajlica (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Mrveš, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Mrveš se nalazi na jugoistočnom obodu Puste Reke, na preiferiji niže diluvijalne ravni, koja se severoistočno od sela sve više pretvara u pravu ravnicu, da najzad, ispod sela Đaca, pređe u aluvijalnu ravan Puste Reke.

Tip sela.

Mrveš je selo zbijenog tipa. Graniči se sa selima: Vrbovac, Kamenica, Dragovac, odnosno Đace, Goli Rid i Novo Selo.

Ime sela.

Selo je dobilo ime po tome što se breg iznad sela zvao Mršine pa je po imenu tog brda selo dobilo ime Mrveš. Postoji legenda je car iz Caričinog Grada, došavši iz rata u nekoj dalekoj zemlji saznao za grešne veze njegove žene i svinjara i pojurio za njima da ih kazni. Ljubavniici su bežali preko okolnih sela, car ih je sustigao u selu Mrveš, tu ih isekao na „mrvke“ – smrvio ih, pa je po tome selo dobilo ime Mrveš.

Vode.

Pored sela Mrveša teče Mrveška Reka, koja niže sela dobija ime Đak ili Đace. Kladenaca nema a svaka kuća ima bunaare dubine od 5-17 metara. Voda iz bunara u gornjem i donjem delu sela je „laka“ a u sredini sela voda je „debela“.

Postanak sela i prošlost.

Mita Rakić u svojoj knjizi „Iz Nove Srbije“ zabeležio ja za Mrveš ovo: „Arnautsko selo. Kroz selo teče rečica Đace, koja izvire kod Prekopčelice, odavde jedan čas (hoda)“. Isti pisac je zabeležio da je u Mrvešu bila crkva kamenom pokrivena pa su je Arnauti razrušili, te da je čuo pesmu sa stiho „Od Mrveša grada bijeloga“. Između Mrveša i Đaca nalaze se ostaci pravoslavne crkve i tragove nekog starog naselja, opisaniu u prošlosti sela Dragovca. Verovatno je Rakić mislio na ovu crkvu.

Zemlje i šume.

Atar sela Mrveša veliki je 326 hektara.Od ove površine oranice i bašte zahvataju 195, voćnjaci 4, vinogradi 4, livade 36, pašnjaci 14, šuma 59 dok je neplodno 14 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Artine, Više Crkve, Premeri, Arnautsko Groblje, Zukar, Široko Polje, Više Selo, Staro Lojze, Arnica i Mršine.

Poreklo stanovništva.

Mrveš je 1953. godine imao 50 kuća i 275 stanovnika; 1961. godine 51 kuću i 252 stanovnika a 1971. godine 55 kuća i 249 stanovika. Kao što se vidi, u ovom selu nema osipanja, kakva se pojava često viđa u mnogim pustorečkim selima.

Sadašnje stanovništvo čine ovi rodovi:

-Stevanovići-Baba-Deninci su iz Crnog Vrha kod Vranja. Doseljeni su 1895. godine.

-Jovanovići-Koćurani su iz sela Koćure- Vranje.

-Mladenovići-Baba-Dudinci su iz okoline Vranja.

-Jankovići su iz D'lge Luke uokolini Vranja.

-Stankovići su iz D'lge Luke – okolina Vranja.

-Ristići-Đakinci su iz Koćure.

-Zlatanovići su iz okoline Vranja.

-Jankovići drugi su iz okoline Vranja.

-Stojkovići-Tibuždani su iz Tibužda kod Vranja.

-Simonovići-Pešinci su iz Tibužda.

-Mišići-Mišinci su iz Crnog Vrha – Vranjska Kotlina.

-Aleksići su iz Prilepnice kod Giljana, doselili se 1965. godine.

-Aleksići drugi su iz Kosovske Kamenice, doseljeni 1965. godine.

-Milan N, je iz Ravne Banje, doseljen 1971. godine.

Zanimanje stanovništva.

Mrvešani se bave zamljoradnjom i seju na svojim njivama pšenicu i kukuruz, kao glavne useve. Sade i pasulj kao podkulturu, zatim krompir za svoje potrebe. U baštama neguju papriku, luk, kupus i drugo povrće za sopstvene potrebe.

Od stoke čuvaju krave domaće sorte. U proseku svako domaćinstvo ima po dve krave. Ovaca ima malo.

Pored zemljoradnje bave se i građevinarstvom i sa alatima napuštaju selo u proleće a vraćaju se u njega s' jeseni, kada se završava građevinska sezona. Poljske radove obavljaju starci i žene, kakav je običaj u gotovo svim selima Puste Reke.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Mrveš (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Obilić, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo Obilić se nalazi na vencu blago zaobljene kose Kasabički Rid koja se, počevši od sela Kacabića, postepeno uzdiže na severozapad.

Tip sela.

Kuće ovog sela su poređane duž puta koji polazi iz Kacabića, pa se, negde u sredini sela i na najvišoj tački rida, račva u dva pravca; ka jugozapadu ka selu Zorovac i severozapadu u pravcu sela Ćukovca i Kosančića.

Ime sela.

Prvi stanovnici sela Obilića su bili Crnogorci, Čevljani i Cuce. Kada su odlučili da se ovde nasele, poveli su razgovor o tome, kako ime da daju svome selu. Među prvim naseljenicima nalazio se i Drago Perović, viši oficir crnogorske vojske, koji se kao emigrant obreo u Srbiji. Grudi Perovićeve bile su okićene mnogim vojničkim odličjima, a među njima bilo je najviše odlikovanje u crnogorskoj vojsci – medalja Obilić, te je tako ime dobilo ovo ime.

Vode.

Budući da je selo zaseljeno po vencu rida, ni kroz selo, niti u njegovoj blizini, ne teče nikakva tekućica. Glavna tekućica Pusta Reka udaljena je više od dva kilometra. Ispod sela se nalazi jedina česma, koja je služila za potrebe celog sela. I ddanas ta česma postoji. U selu ima bunara čije je dubina od 15-30 metara.

Postanak sela i prošlost.

Selo Obilić zaseljeno je 1891-92. godine na zemljištu pokrivenom hrastovom šumom sa retkim proplancima. Ovo zemljište je bilo u sastavu kacabićske utrine. Prvi naseljenici su raskrčili šumu i stali podzati svoje domove. Krčenjem šume oni su stvorili svoje njive. Sada je u ataru ovog sela ostalo malo šume i sve zemljište je pod njivama i livadama. Nemirni gorštci, iako su se na dobroj zemlji Puste Reke pretvorili u ratare, nisu se vezali za zemlju onom ljubavlju autohtonih stanovnika. Ambiciozni, ponositi i hrabri, iako okruženi ogromnom većinom Šopova, starosedelačkog stanovništva, Vranjanaca i doseljenika iz drugih nedinarskih krajeva, brzo su se nametnuli za političke vođe ne samo Puste Reke i Jablaničkog Pomoravlja. Iz ovog sela je Milutin Dragović dugogodišnji poslanik iz leskovačkog Pomoravlja a iz istog roda je i Toza Dragović, narodni heroj, kome je na dan 6. jula 1974 godine otkrivena bista u selu Obiliću.

Zemlje i šume.

Atar sela Obilića je prostran oko 360 hektara. Od ove površine je pod šumom 5-6 hektara, pod voćnjacima 2, vinogradima 5-6, ostalo su njive.

Rodna i relativno jeftina zemlja u ataru ovog sela privukla je nove naseljenike na mesto Crnogoraca, koji odlaze u gradove na razne službe i rad u fabrikama. Dobru zemlju u Obiliću napušta omladina. Gotovo sva domaćinstva su staračka.

Zemlja atara ovog sela nosi ove nazive: Kasabički Rid, Plaavićka, Graničko, Pržar i Paljika.

Poreklo stanovništva.

U Obiliću danas žive ovi rodovi:

Crnogorci:

-Peroševići, Milovići, Mitrovići, Lakićevići, Jovanovići, Drekalovići, Nikolići, Durakovići, Ristovići, Kosanovići, Blagotići, Jokovići, Čupići, Novakovići i Perovići.

Ostali:

-Krstići su doseljeni iz Đerekara, doseljeni 1960. godine.

-Trajkovići su iz Radevca, doseljeni 1950. godine.

-Ivanovići su iz Radevca, doseljeni 1960. godine.

-Paunovići suiz Rafune, doseljeni posle rata.

-Mladenovići su iz Crnog Vrha, doseljeni posle rata.

-Stankovići su iz Buvca, doseljeni posle rata.

-Brankovići su poreklom iz Dobrog Polja, najpre naseljeni u Borincu pa potom došli u Obilić.

-Cvetkovići su iz okoline Vranja, doseljeni 1910. godine.

-Dimitrijevići su iz Kruševice – Vlasotince, doseljeni 1964. godine.

-Dimitrijevići drugi u iz Bujšine u Grdeličkoj Klisuri.

-Ilići su iz Radevca, doseljeni 1959. godine.

-Ilići drugi su iz Granice, prizećen.

-Đorđevići su iz Crne Trave.

-Nikolići su poreklom iz Mačkatice, u Obilić su došli sa kosova posel rata.

-Dinići su iz Crne Trave.

Deca ovog sela pohađaju osnovnu školu u Kosančiću.

Zanimanje stanovništva.

Stanovnici ovog sela bave se uglavnom zemljoradnjom. Seju pšenicu i kukuruz a uz kukuruz i podkulturu pasulj, zatim ovas i krompir. Imaju i vinograde. Čuvaju krave za mleko i druge poslove. Svinje samo za domaće potrebe. Nikodije Branković ima dva konja.

Selo je elektrificirano.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Obilić (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva sela Obražda, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj i tip sela.

Obražda se nalazi na višoj diluvijalnoj terasi Puse Reke i to na njenom obodu pod samom Petrovom Gorom i Radanom, upravo na mestu gde se završava Veliki Petrovac i planinski masiv prelazi u Radan planinu. To je pravo potplaninsko selo, zbijenog tipa.

Ime sela.

Kada su pastiri sa Radana i Petrove Gore počeli da obrađuju podplaninsku zaravan, prva brazda uzorane zemlje dala je ima naselju; brazda-obrazda-Obražda. Tako je postalo ime sela.

Vode.

Kroz selo teče potok – Reka, koji izvire pod Radanom na lokalitetu Širine, kota 900 metara. Njegovo duboko korito opasuje obrašku crkvu sa jugozapada. Voda ovog potoka teče prema istoku, ispod sela Majkovca se spaja sa Borinačkom Rekom a odatle kao jedan vodotok sve do ušća i Ivanjsku Reku između sela Orana i Ivanja, obilazi selo Vujanovo sa zapadne strane, i pošto ispod sela Brestovca preseče put Bojnik – Radana planina, uliva se u Pustu Reku, kao njena desna pritoka.

U ataru sela Obražda ima puno izvora: Panička, Delnica, Šavarina, Gornja Delnica (tri izvora), Marjanina Delnica, U Trševinu, Mladenova Livada i Svinjareva Koliba. U selu ima bunara čija dubina iznosi od 10 do 12 metara. U novije vreme svaka nastanjena kuća je uvela u kuću tekuću vodu iz vodovoda kaptiranog na lokalitetu Širine.

Između lokaliteta Crkveni Zabran i Padine, ispod mesta zvanog Sečine, izvire voda slanog ukusa. Nekada, dok ih je bilo, su bivoli rado dolazili i lizali belu sigu kojom je bila obložena stena na ovom mestu.

Zemlje i šume.

Obaržda je malo selo sa svega 36 kuća i 127 stanovnika – podatak iz 1971. godine. Njen atar, u odnosu na broj kuća, je veoma prostran. Ukupna mu je površina 939 hektara, od čega na oranice spada svega 77 hektara, voćnjake 8, vinograde 2, livade 84, pašnjake 165 i na šumu 595 hektara. Neplodno je svega 10 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Do Borinca, Pod Velička, , Sredorek, Medunkar, Branici, Mira, Blagunjak, Deonice – Gornja i Donja, Trševine, Sitnari, Aljavi Gorun, Jezero, Trnje, Rid, Brskinja, Padina, Crkvine Branik i Garina.

Postanak sela i starine.

Obražda je staro srpsko selo, nastalo u doba naseljavanja slovenskih plemena u Pustoj Reci. Prvi poznati spomenik o ovom selu nalazi se u trgovačkoj knjizi novobrdskog trgovca Mihaila Lukarevića.

Kao značajnu starinu u Obraždi zabeležio je u svojoj studiji „Iz Nove Srbije“ Mite Rakića jednu crkvicu. Za ovu crkvicu ništa se ne zna osim da je slavila Sv. Obraždu, da se zove crkva Obražda i da je po njoj i selo dobilo ime Obražda.

Današnja crkva u Obraždi, podignuta na istom mestu gde je bila stara, jednostavna građevina na dve vode, posvećena je Sv. Trojici. Podignuta je i osvećena 1885 godine. Unutar dvorišta crkve podignut je lep, visok i vitak zvonik, koji se nazire i sa krajnjih istočnih međa Puste Reke. Kao građevina samoukih graditelja, u podnožju šumovitog Velikog Petrovca impresivno deluje.

Do Drugog svetskog rata, severozapadno od crkve nalazila se školska zgrada, koja je za vreme Drugog svetskog rata bila partizanska bolnica, koja je u jednoj ofanzivi spaljena. Na tom mestu podignuta je spomen ploča.

Poreklo stanovništva.

Selo Obražda stoji na čelu svih naselja Puste Reke koje njegovi žitelji napuštaju naseljavajući se u gradovima širom Srbije.

Danas u Obraždu žive ovi rodovi:

-Milčići-Dilimanci su iz Crne Trave.

-Jovići-Biorci su iz Dobrog Polja.

-Zdravkovići-Čukurusci su iz Kozila.

-Zdravkovići drugi-Makinci su iz Donjeg Gara.

-Ćirići-Čukurusci su iz Kozila.

-Milenkovići-Kukarci su iz Dobrog Polja.

-Milenkovići drugi-Čukurusci su iz Kozila.

Zanimanje stanovništva.

Zemljoradnja i stočarstvo su osnovno zanimanje Obraščana. Kako je ovo selo i NO borbi bilo izrazito boračko, gotovo svaka kuća ima po jednog uživaoca boračke penzije. Mladi odlaze na rad u zemlji i u inostranstvo. U selu žive samo staračka domaćinstva.

U osnovnoj školi u Borincu samo je petoro đaka iz Obražda. Od 37 popisanih domaćinstava samo pet imaju podmladak u proseku, to je nešto manje od sedmine broja domaćinstava što je najbolji pokazatelj odumiranja ovog sela.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Obražda (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva sela Orane, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Orane je zaseljeno na nižoj duluvijalnoj terasi na padinama blagih brežuljaka, ispresecanih potočićima, čija se izvorišta nalaze u ataru ovog sela. Ovo selo je neka vrsta centralnog sela južnog dela pustorečke kotlinice. Njegov atar se graniči sa atarima ovih sela: Mijajlice, Slišana, Majkovca, Ivanja, Vujanova i Lozana.

Tip sela.

Selo je podeljeno na ove mahale ili zaseoke: Vlasinska, Džarlinska, Trskanska, Dobropoljska, Vlajkovci i Ciganska Mahala. Ovih šest mahala razbacano je na sve strane oko srednje – Džarlinske Mahale, a svaka mahala je grupa zbijenih domaćinstava.

Ime sela.

Po jednoj legendi prostor na kome je ovo selo nekada bio pod orasima. Po drugoj legendi, kada su prvi srpski naseljenici došli u ovaj kraj i hteli ovde da zasnuju svoje naselje, plugom zaorali međe atara svoga sela. Po tom prvom oranju, selo je dobilo ime Oranje – Orane.

Vode.

Najpre imamo Denin Potok, koji izvire ispod Dobropoljske Mahale. Ispod srednje mahale izvire drugi potok iz lokalitatu Čabura. Ova dva potoka se sastaju na mestu Sastanci i odatle teku kao jedan potok u koji se uliva Ciganski Potok, koji izvire na mestu zvanom Šiljak, ispod lokaliteta Jezero na kome se zimi i u rano proleće zadržava voda. Ciganski Potoka nikad ne presušuje. Sa severa dolazi Vlasinski Potok, koji izvire tako isto u samom selu, u Vlasinskoj Mahali i kada se ulije u pomenuti potok, od tog mesta, ovaj potok nosi ime Oranska reka ili Oranski Potok u koji se uliva Barički Potok, čiji je izvor na lokalitetu Barice.

Orane obiluje zdravom izdanskom vodom, pa svaka kuća ima svoj bunar dubok od 10 do 22 metra. Osim toga, neke mahale su izgradile vodovode sa izvorišta iznad Ciganske Mahale, Barica i Vlasinskog Potoka i tako doveli vodu u svoje domove.

Postanak sela i prošlost.

Na lokalitetu Barice postoje tragovi starog naselja na kome su, osim kamenja, pronađena metalna strela i nekoliko antičkih i turskih novčića. Predanje kaže da je na Baricama bilo“latinsko“ naselje dok drugi veruju da je na tom mestu bio srpski srednjovekovni Orah, koji pominje Muhajlo Lukarević. Orah je imao crkvu, čiji je sveštenik bio Lukarevićev dužnik.

Pod Turcima u Oranu se nastanilo nekoliko arbanaških porodica čije su kuće bile podignute na vrhovima okolnih brežuljaka. Trag tih oranskih Arbanasa odato je u nazivima lokaliteta Biljurovo, Amatovo. Posle oslobođenja, kako piše Mita Rakić, te kuće su bile popaljene i opustele.

Zemlje i šume.

Atar sela Orana obuhvata prostor od ukupno 909 hektara, od čega pada na oranice i bašte 409 hektara, voćnjake 44, vinograd 19, livade 108, pašnjake 157, šume 102 dok je neplodno 30 hektara.

Zemljište nosi ove nazive: Dardište, Jezero, Pločara, Trska, Šorte, Dobropoljski Rid, Rustenska Čuka, Biljurovo, Barice, Padine, Ćirimidžinica, Kitino, Ametova Padina, Strana, Tursko Groblje, Kućište, Kostin Rid i Radine Arnice.

Poreklo stanovništva.

Iako Orane spada u pustorečka sela sa znatnim fondom obradive zemlje i njegovo stanovništvo je u stalnom opadanju. Ovo selo je 1953. godine imalo 764 stanovnika a 1971. godine svega 565.

Danas u Oranu žive ovi rodovi:

-Stamenkovići-Srbinovci su poreklom sa Vlasine.

-Ranđelovići su sa Vlasine.

-Strahinjići su sa Vlasine.

-Bankovići su sa Vlasine.

-Arsići-Kužljevci su iz Krive Reke.

-Stojkovići su sa Vlasine.

-Stajići su poreklom Vranjanci, doselili se iz Lozana.

-Stojanovići-Vlajkovci su doseljeni iz sela Jasenovika u Krivoj Reci.

-Simići-Vlajkovci su iz Jasenovika.

-Simići drugi-Krivorečani su iz Krive Reke.

-Jankovići su iz Krive Reke.

-Jankovići drugi su iz Crne Trave.

-Filipovići su sa Kosova.

-Zdravkovići su iz Krive Reke.

-Savići-Petkovci su iz Krive Reke.

-Jovanovići su iz Ruplja.

-Nikolići su iz Krive Reke.

-Denići su iz Krive Reke.

-Ljubići su iz Slišana.

-Stamenkovići-Miltenovići su iz Broda.

-Mladenovići su iz Broda.

-Milovanovići su iz Crne Trave.

-Zlatanovići su iz Crne Trave.

-Zdravkovići drugi su iz Ruplja.

-Jevtići su iz Krive Reke.

-Minići su iz Krive Reke.

-Milčići su iz Krive Reke.

-Jovanovići drugi su iz Krive Reke.

-Ilići su iz Dobrog Polja.

-Radojčići su iz Dobrog Polja,

-Spasići su iz Dobrog Polja.

-Antići-Dženabeti su iz Krive Reke.

-Stojilkovići su iz Krive Reke.

Romi:

-Alilovići.

-Saitovići.

-Apići.

-Zećirovići.

-Arifovići.

-Ametovići.

-Salkovići.

-Azirovići.

Zanimanje stanovnika.

Zemljoradnjom se bavi svako domaćinstvo. Seje se pšenica, kukuruz, ovas. Pokušalo se sa duvanom, pa se odustalo. Krompir samo za domaće potrebe. Povrće svih vrsta gaje samo za svoje potrebe. Od voća ima najviše šljiva od koje se peče rakija – 100 do 200 litara po domaćinstvu. Od grožđa prave vino za svoje potrebe. Imaju jabuke i kruške više vrsta.

Stočarstvo je stajsko. Čuvaje krave, po dve po domaćinstvu u proseku. Ovaca ima malo, ukupno 250 brava. Svinje gaje za svoje potrebe.

U selu postoje zanatske radnje: kolar, kačar, opančar, bojadžija i kafedžija.

Muškarci idu u pečalbu kao radnici, mehaničari, vozači, dreeri, bravari, keramičari. Omladina se školuje. Ima učitelja, agronoma, lekara i dr. Oko 80% domaćinstava su staračka.

U Oranu postoji osmogodišnja škola sa isturenim odeljenjima u Borincu, Mijajlici, Ivanju i Turjanu.

Imaju ambulantu u kojoj dva puta nedeljno radi lekar iz Bojnika.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Oran (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Plavce, opština Bojnik – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Plavce se nalazi na prelazu više diluvijalne ravni u nižu, na obroncima bregova delimično u prisoju a delimično na osojnim stranama.

Tip sela.

Plavce je selo čistog zbijenog tipa. Graniči se sa atarima sela: Obilića, Granice, Zorovca, Suvog Polja (Zeletovo), Lapotinca i Kacabića i spada, kao i sva okolna sela, u severnu zonu Puste Reke.

Ime sela.

Ovaj toponim verovatno je importovan iz kraja odakle su se naselili prvi stanovnici ovog sela. Nema nikakve legende o imenu ovog sela niti postoji neko etimološko ili drugo tumačenje.

Vode.

Kroz selo Plavce protiče potok, koji izvire u ataru samog Plavca na lokalitetu Marjanov Potok. Ovaj potok teče u pravcu Kacabića, kroz koji prolazi i uliva se u Pustu Reku.

Kod plavačke crkve postoji kladenac. U sredini sela postoji česma sa jakim mlazom vode.

Plavčani imaju bunare. Svaka kuća ima svoj bunar dubine od 5 do 35 metara. U koponju bunara i izradi santrača Plavčani su pravi majstori, poznati u leskovačkom kraju.

Postanak sela i prošlost.

Plavce je staro srpsko selo, zaseljeno verovatno još u vreme srpske srednjovekovne države. Mihajlo Lukarević trgovac iz Belog Brda pominje ga u svojoj trgovačkoj knjizi, pišući ga dvojako – kao Plavce ili Plavice. U svojoj knjizi poimenično pominje dužnike i jemce. Dužnici su mu bili uglavnom topioničari (rudari) te se zbog toga ne može sa sigurnošću tvrditi da je njegovo Plavce sadašnje pustorečko selo, ali nije ni isključena ta mogućnsot jer se Lukarevićevo poslovanje protezalo na celu Pustu Reku – a u njoj je bilo rudara.

U Plavcu postoji crkva sa drvenim zvonikom i četvororazredna osnovna škola, istureno odeljenje osnovne škole u Bojniku.

Zemlje i šume.

Atar ovog sela je veliki 735 hektara, od koje površine oranice i bašte zahvataju 510, voćnjaci 6, vinogradi 15, livade 38, pašnjaci 2, šume 142 dok je neplodno zemljište 32 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Kitke, Zorovac, Poljanka, Pojate, Dno, Šušgone, Delovi, Vudan, Garine, Čepeljak, Komče i Jazbine.

Poreklo stanovništva.

Selo Plavce spada u ona malobrojna pustorečka sela čiji se broj stanovništva, manje-više, održava na istom nivou, sa blagom tendencijom iseljavanja. Godine 1953. u njemu je živelo 619 stanovnika a 1971. godine bilo ih je 561 žitelja.

Danas u njemu žive ovi rodovi:

-Brankovići su doseljeni iz Crne Trave.

-Zlatkovići su doseljeni iz sela Lebeta.

-Stevanovići su iz Crne Trave.

-Krstići su iz Mačkatice.

-Stojanovići su iz Pridvorice.

-Nedeljkovići su doseljeni iz Kalne.

-Ranđelovići su doseljeni iz Kalne.

-Stojanovići su doseljeni iz Gornjeg Stopanja.

-Pavlovići su doseljeni iz Mačkatice.

-Živkovići su doseljeni iz Podujeva.

-Dinići su došli iz okoline Surdulice.

-Stevići su nepoznatog porekla.

-Ilići su doseljeni iz Granice.

-Ratkovići su iz Crne Trave.

U Plavcu žive Romi i to ovi rodovi:

-Ametovići su doseljeni iz Badnjevca.

-Tafići su iz Badnjevca.

-Katići su iz Badnjevca.

Zanimanje stanovništva.

Zemljoradnja je osnovno zanimanje Plavčana. Na svojim njivama seju pšenicu i kukuruz kao glavne kulture. Na prostranim površinama gaje crni luk i isti prodaju na pijacama, daju na otkup sušari u Vučju. Od 1973. godine počeli su sa uzgojem jagoda vrste zenga, koje otkupljuje „Žitar“ iz Kosančića. Ovim poslom bavi se oko 80% domaćinstava. Pokušalo se sa duvanom, pa su odustali. Krompir sade samo za domaće potrebe. Pšenicu i kukuruz prodaju.

Od stoje gaje gaje krave, u proseku po dve po domaćinstvo. U toku 1974. godine tri domaćinstva je tovila junad u kooperaciji sa „Žitarom“ u Kosančiću. U finansijskom pogledu rezultati su bili negativni.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Plavce (Bojnik) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva naselja Lalinovac, opština Lebane – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Lalinovac je pustorečko selo locirano na južnom obodu oblasti i istočnim padinama bučumetske jezerske terase. Sa južne strane sela, kod njegovog zaseoka Bogujevac nalazi se duboka rasedlina po čijem dnu teče reka Jablanica. Lalinovac je prosečen paralelnim dolinama Lalinovačkog potoka na jugu i Svinjaričke reke na severu.

Tip sela.

Selo je podeljeno na četiri mahale: Bogujevac, Lalinovac (centar), Borovačka Mahala i Kladenac. Mahale su udaljene jedna od druge rastavljene njivama, livadama i drugim parcelama. Pojedine mahale su zbijenog tipa. Susedna sela su: Radunovac, Bučumet, Baičina, Svinjarica, Štulac i Geglja.

Ime sela.

Najverovatnije je ime ovog sela došlo od njegovog osnivača, čoveka koji su ovde prvi zaselio ili, pak, imena vlastelina kome je selo pripadalo. Nazivi mahala: Bogojevac po nekom Bogoju, Borovačka Mahala po borovima ili imenu Bora, Kladenac po kladencu-izvoru.

Vode.

U ataru ovog sela se obrazuju Lalinovački Potok koji teče paralelno sa Svinjaričkom Rekom u pravcu severoistoka. Lalinovački Potok prolazi kroz Štulac i opasuje Caričin Grad sa jugoistočne strane.

Osim ovog potoka u selu ima i izvora. U Mahali Bogujevac jedan kladenac nosi turko ime Čubura; drugi izvor je u mahali Kladenac. To je jak izvor kod koga su iskopana dva rezervoara za vodovode do mahale Kladenac i jednog dela sela Štulac – mahale Kodralije.

Starine u selu.

U blizini zadružne prodavnice nalazi se crkvište urasle u šiprag. Tragovi crkve se jasno poznaju, omanja bogomolja 6 sa 4 metra. Zidana je vizantijskim tegulama. Crkva je slavila Spasovdan. Lalinovac ima crkvu i zgrađenu posle Prvog svetskog rata i posvećena je Sv. Đorđu.

Zemlje i šume.

Atar sela Lalinovac je veliki 640 hektara, od koje površine oranice i bašte zahvataju prostor od 349 hektara, voćnjaci 21, vinogradi 6, livade 93, pašnjaci 57, šuma 99 dok je neplodno 16 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Rid, Rašina Padina, Dimitrovica, Ornica, Rid drugi, Ispod Groblja, Ramonovo, Donje Livade, U Potok i Cekićevo,

Iako uzvodno od Geglje i njenog atara, lalinovačka zemlja je pitomija, kultivisanije i bolje je plodnosti od one u selu Geglja.

Poreklo stanovništva.

Lalinovac je imao 1953. godine 104 kuće i 684 tanovnika; 1961. – 115 – 635; 1971. – 122 – 544 stanovnika.

Sadašnje stanovništvo čine ovi rodovi:

U mahali Bugujevac žive:

-Đokići-Šarenogunjci su doseljeni iz Krive Reke.

-Mosići su iz Krive Reke.

-Đokini su iz Krive Reke.

-Mladenovići su iz Krive Reke.

-Spasići su iz Krive Reke.

-Mitići su iz Krive Reke.

-Maksimovići su iz Krive Reke.

U mahali Borovce žive:

-Stojanovići-Garci su iz Gara – Vlasotince.

-Cekići su iz Šoplika.

-Spasići*.

-Nikolići*.

-Stanojevići*.

-Andrejevići*.

-Arsići*.

*Ne kaže se ništa o poreklu

U centralnom delu Lalinovca žive:

-Ignjatovići su iz Dejana.

-Stojanovići su iz Dejana.

-Nikolići su iz Gurgutova.

-Dimitrijevići*.

-Tasići*.

-Cvetkovići*.

-Simići (Stojanča) prizetko iz Orana.

*Ne kaže se ništa o poreklu.

U mahali Kladenci žive:

-Nikolići su iz Dobrog Polja.

-Stamenovići su iz Gara.

-Denići su iz Krive Reke – selo Tirince.

-Cekići*. Ne kaže se poreklo.

-Stojanovići (Blagoje) prizetko iz iz Lopaštice.

-Ilići su iz Krive Reke.

-Stojanovići drugi su iz Krive Reke.

Zanimanje stanovništva.

Zemljoradnja je bilo glavno zanimanje Lalinovčana. Sejali su pšenicu, kukuruz, ovas i ječam. Krompir za sopstvene potrebe. Sada se o zemlji staraju samo starci i žene. Omladina je sva okrenuta zanatima – većinom u građevinarstvu. Nešto mladih ide na školovanje.

Od stoke imaju u proseku po dve krave a u celom selu ima 50-60 ovaca. Svinje gaje za domaće potrebe. Od živine gaje kokoške i ćurke.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

The post Poreklo prezimena, selo Lalinovac (Lebane) appeared first on Poreklo.

Boraja, Brnjica, Brodarica, Vrpolje, Vrsno, Goriš, Gradina, Grebaštica, Danilo, Danilo Biranj, Danilo Kraljice, Donje Polje, Dubrava kod Šibenika, Žaborić, Žirje, Zaton, Zlarin, Jadrtovac, Kaprije, Konjevrate, Krapanj, Lepenica, Lozovac, Mravnica, Perković, Podine, Radonić, Raslina, Sitno Donje, Slivno, Čvrljevo, Šibenik

The post Šibenik i okolna naselja i sela appeared first on Poreklo.

Grubine, Drum, Ivanbegovina, Kamenmost, Krivodol, Podbablje Gornje, Poljica, Hršćevani

The post Podbablje i okolna sela appeared first on Poreklo.

Aržano, Biorine, Cista Provo, Cista Velika, Dobranje, Svib

The post Cista Provo i okolna sela appeared first on Poreklo.

U Digitalnu biblioteku portala Poreklo dodata je vredna knjiga našeg saradnika Miroslava Mladenovića Mirca "Narodni govor iz vlasotinačkog kraja" (Vlasotinački rečnik). Zahvaljujemo se Mladenoviću što je svim rodoslovcima ustupio svoju knjigu.

Vlasotinački rečnik možete pronaći preko sledeće veze:

Miroslav B. Mladenović - Mirac - Narodni govor iz vlasotinačkog kraja (Vlasotinački rečnik)

The post Novo u digitalnoj biblioteci: Vlasotinački rečnik Miroslava Mladenovića Mirca appeared first on Poreklo.

Kao osnovu za sastavljanje registra banijskih prezimena uzeo sam podatke iz republičkog popisa (1948), koje sam poredio sa podacima iz spiskova žrtava Drugog svjetskog rata, kao i sa podacima iz sačuvanih crkvenih knjiga nastalih sredinom XIX vijeka.
Vremenom ću registar dopunjavati podacima o krsnim slavama pravoslavnih porodica.

Brezovo Polje, opština Glina (1948)

Prezimena (1948) sa krsnim slavama i brojem popisanih kuća (ukoliko pored nekog prezimena nema broja, to znači da osoba koja nosi to prezime nema svoju kuću u mjestu, već tu boravi privremeno, živi kao podstanar ili je tu službom):
– Barlović, 1
– Birač, 1
– Brkić, Jovanjdan, 9 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Vladušić, 1
– Vujasinović, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka kao Vujasin)
– Griva, 5 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Jandrić, 1
– Jović
– Kosijer, 1
– Litra, Nikoljdan, 6 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Ljiljak
– Marić, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Metikoš, 1
– Miljević, Mitrovdan, 14 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Ostojić, 1
– Paripović, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Paunović, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Petrović, Nikoljdan, 28 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Radanović, 1
– Sladović, 1
– Sladojević, 1
– Slijepčević
– Tovarlaža, Nikoljdan, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Utješenović, 4 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Ćalić
– Ćeran
– Ćordaš, 1
– Šikanja, 8 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
– Šukunda, Đurđevdan, 2 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)

Priredio: Petar Demić.

The post Poreklo prezimena, selo Brezovo Polje (Glina) appeared first on Poreklo.

Poreklo stanovništva sela Prekopčelica, opština Lebane – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Pusta Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan. Položaj sela. Prekopčelica se nalazi na nižoj diluvijalnoj terasi Puste Reke, na prisojnoj strani blago nagnute kose, koja se sa Kitice ili Zmijinog Kamena (kota 400 m) postepeno spušta na jug u dolinicu koju je […]

The post Poreklo prezimena, selo Prekopčelica (Lebane) appeared first on Poreklo.

U emisiji „Posle ručka“ emitovanoj 12. jula 2017. na Hepi televiziji razgovaralo se o genetičkoj genealogiji. Gosti: dr Dušan Keckarević, Jovica Krtinić, Miroljub Petrović i Stanko Stojiljković. Voditelj: Jovana Grgurević

The post Ćaskanje o genetici na Hepi televiziji, 12. jula 2017. appeared first on Poreklo.

Brubno (Brubanj), opština Glina

Prezimena (1948) sa brojem popisanih kuća (ukoliko pored nekog prezimena nema broja, to znači da osoba koja nosi to prezime nema svoju kuću u mjestu, već tu boravi privremeno, živi kao podstanar ili je tu službom):
- Birač, Nikoljdan, 5 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Brkić, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Bulat, 1
- Vujasinović, Tomindan, 8 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka kao Vujasin)
- Januz, Nikoljdan, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Janus, Nikoljdan, 23 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka kao Januz)
- Jović, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Karapandža, 4 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Kupreščanin, Nikoljdan, 2 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka kao Kuprešanin)
- Milakara
- Muždeka, 1
- Ostojić, 7 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Papišta, 1
- Petrović
- Radanović, Lazareva subota, 23 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Resanović, Nikoljdan, 3 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka)
- Saša, Mratindan, 1 (potvrđeno u mjestu polovinom XIX vijeka kao Šaša)

Polovinom XIX vijeka su bila prisutna i prezimena Baždar, Dizdar, Dizdarević, Zrakić, Kladar i Sladojević.

Priredio: Petar Demić.

The post Poreklo prezimena, selo Brubno (Glina) appeared first on Poreklo.

Brestik, opština Glina (1948)

Prezimena sa brojem popisanih kuća, popisanih osoba i krsnim slavama (podebljana su prezimena koja su potvrđena u selu sredinom XIX vijeka):
– Bogdanović (1 kuća, 1 osoba)
– Bodlović (1 kuća, 5 osoba), Đurđevdan
– Borojević (1 kuća, 1 osoba)
– Boromisa (32 kuće, 178 osoba), Nikoljdan i Tripunjdan
– Bulat (12 kuća, 75 osoba; 1 osoba bez svoje kuće), Mitrovdan
– Vladušić (3 kuće, 15 osoba)
– Janus (2 kuće, 7 osoba)
– Keleuva (17 kuća, 77 osoba), Tripunjdan
– Lalić (11 kuća, 59 osoba), Đurđevdan
– Prostrog (1 kuća, 4 osobe), Mitrovdan
– Prusac (1 osoba bez svoje kuće)
– Rajlić (2 kuće, 13 osoba), Đurđevdan
– Samac (29 kuća, 148 osoba; 3 osobe bez svoje kuće), Đurđevdan
– Tintor (1 kuća, 2 osobe),
– Todorović (5 kuća, 25 osoba)
– Ćurčija (3 kuće, 21 osoba), Nikoljdan

Polovinom XIX vijeka su bila prisutna i prezimena Baždar, Bogojević, Litra, Ognjenović i Šteković.

Priredio: Petar Demić.

The post Poreklo prezimena, selo Brestik (Glina) appeared first on Poreklo.

Klasnić Gornji, opština Glina (1948)

Prezimena sa brojem popisanih kuća, popisanih osoba i krsnim slavama (podebljana su prezimena koja su potvrđena u selu sredinom XIX vijeka):
- Anđelić (4 kuće, 15 osoba), Jovanjdan
- Banjanac (2 osobe)
- Bijelić (8 kuća, 46 osoba; 5 osoba), Mitrovdan
- Bjelan (5 kuća, 20 osoba), Đurđevdan
- Bogdanović (5 kuća, 28 osoba), Nikoljdan
- Brkić (2 kuće, 12 osoba; 2 osobe), Jovanjdan
- Bulat (3 osobe), Mitrovdan
- Vladetić (1 osoba)
- Vujaklija (1 osoba)
- Vujasin (1 osoba), Tomindan?
- Vujasinović (1 osoba), Tomindan?
- Vukelić (1 kuća, 9 osoba), Đurđevdan
- Vukičević (1 osoba), Đurđevdan?
- Vučetić (1 osoba)
- Demić (13 kuća, 77 osoba), Đurđevdan
- Dobrić (1 osoba)
- Đurasinović (2 osobe - popisani su kao Đurašinović), Mitrovdan
- Zlatović (4 kuće, 23 osobe), Nikoljdan
- Zorić (1 kuća, 5 osoba), Đurđevdan
- Jović (1 kuća, 1 osoba), Jovanjdan?
- Kalaba (3 kuće, 18 osoba)
- Kljajić (11 kuća, 43 osobe - popisani su kao Kljaić), Nikoljdan
- Krković (1 kuća, 1 osoba), Nikoljdan?
- Lončarević (4 kuće, 30 osoba), Nikoljdan
- Ljiljak (3 kuće, 9 osoba - popisani su kao Liljak), Srđevdan
- Manojlović (1 kuća, 1 osoba)
- Martić (1 osoba)
- Milakara (1 osoba), Miholjdan?
- Ognjenović (1 osoba), Nikoljdan?
- Ostojić (1 osoba)
- Petrović (6 kuća, 15 osoba; 3 osobe), Nikoljdan
- Podunavac (6 kuća, 33 osobe), Đurđevdan
- Popović (1 kuća, 2 osobe)
- Prodanić (3 osobe)
- Prusac (12 kuća, 74 osobe), Đurđevdan
- Radanović (1 osoba), Lazareva subota?
- Radić (1 osoba)
- Relić (22 kuće, 98 osoba), Đurđevdan
- Resanović (3 kuće, 7 osoba; 1 osoba), Nikoljdan
- Rudić (5 kuća, 22 osobe), Pantelijevdan
- Samac (3 osobe), Đurđevdan?
- Sarapa (7 kuća, 26 osoba; 1 osoba), Nikoljdan
- Slijepčević (10 kuća, 48 osoba), Jovanjdan
- Sužnjević (1 kuća, 3 osobe), Pantelijevdan
- Težak (1 kuća, 1 osoba)
- Tintor (1 kuća, 2 osobe; 1 osoba), Vračevdan
- Uzelac (1 osoba)
- Šućura (4 kuće, 29 osoba; 1 osoba), Nikoljdan

Klasnić Donji, opština Glina (1948)

Prezimena sa brojem popisanih kuća, popisanih osoba i krsnim slavama (podebljana su prezimena koja su potvrđena u selu sredinom XIX vijeka):
- Adžić (5 kuća, 28 osoba; 1 osoba), Đurđevdan
- Bajić (8 kuća, 32 osobe - popisani su kao Baić), Nikoljdan
- Bijelić (4 kuće, 21 osoba), Mitrovdan
- Bogojević (3 kuće, 26 osoba - popisani su kao Bogović), Đurđevdan
- Branković (1 kuća, 1 osoba), Đurđevdan?
- Brkić (1 kuća, 2 osobe), Jovanjdan?
- Brujić (1 kuća, 3 osobe)
- Bunčić (2 osobe)
- Vilenica (4 osobe)
- Vujaklija (1 osoba)
- Vuković (1 kuća, 1 osoba)
- Vučković (12 kuća, 61 osoba), Nikoljdan
- Griva (1 kuća, 1 osoba), Časne verige?
- Demić (3 kuće, 10 osoba; 1 osoba), Đurđevdan
- Dragojević (2 kuće, 11 osoba - popisani su kao Dragović), Vračevdan
- Žarković (1 osoba)
- Zorojević (9 kuća, 33 osobe - popisani su kao Zorović i Zorojević), Đurđevdan
- Zrakić (10 kuća, 47 osoba; 1 osoba), Nikoljdan
- Janus (1 osoba), Nikoljdan?
- Jović (9 kuća, 51 osoba; 1 osoba), Jovanjdan
- Jojić (1 kuća, 4 osobe), Mitrovdan
- Krković (1 kuća, 1 osoba), Nikoljdan?
- Kurepa (1 osoba)
- Marčić (1 kuća, 7 osoba)
- Milakara (12 kuća, 54 osobe; 5 osoba), Miholjdan
- Milaković (8 kuća, 40 osoba), Nikoljdan
- Mirčetić (6 kuća, 29 osoba; 2 osobe), Đurđevdan
- Momić (9 kuća, 42 osobe), Mitrovdan
- Mraković (1 osoba)
- Muidža (5 kuća, 26 osoba), Đurđevdan
- Obradović (10 kuća, 48 osoba), Đurđevdan
- Ognjenović (8 kuća, 37 osoba; 4 osobe), Nikoljdan
- Pavić (4 kuće, 17 osoba), Đurđevdan
- Petrović (1 kuća, 1 osoba), Nikoljdan?
- Radanović (1 osoba), Lazareva subota?
- Radić (1 kuća, 11 osoba)
- Relić (1 kuća, 2 osobe), Đurđevdan?
- Resanović (2 kuće, 8 osoba), Nikoljdan
- Rudić (14 kuća, 62 osobe), Pantelijevdan
- Rusić (6 kuća, 28 osoba), Jovanjdan
- Sarapa (5 kuća, 17 osoba), Nikoljdan
- Slijepčević (6 kuća, 31 osoba), Jovanjdan
- Stojaković (2 kuće, 10 osoba; 1 osoba), Đurđevdan
- Todorović (1 osoba)
- Ćordaš (1 kuća, 7 osoba - popisani su kao Čordaš), Aranđelovdan
- Uzelac (1 osoba)
- Carić (1 osoba)
- Šikanja (5 kuća, 31 osoba), Stevanjdan
- Šućura (1 kuća, 6 osoba), Nikoljdan

Polovinom XIX vijeka su bila prisutna i prezimena Badrić, Borojević, Maljković i Poznanović.

Priredio: Petar Demić.

The post Poreklo prezimena, selo Klasnić (Glina) appeared first on Poreklo.